Znate ono kad čujete da se snima neki novi film, pa bi po svaku cijenu da to bude neko novo remek djelo, jel vam je debi tog redatelja legao kao budali šamar?
E, pa ja sam očekivao tako nešto od ‘Chappiea’ neila Bloomkampa, njegov ‘Disctrict 9’ bio mi jedan od najboljih SD filmova snimljenih od početka 21. stoljeća, dašak svježeg zraka u moru dosadnih i specijlanim efektima napucanih svemirskih pucačina, 3D raznoraznih Avatara, gdjew je forma oduvijke bila ispred sadržaja, a kvalieta filma mjerila se samo time koliko je zaradio na blagajni.
‘District 9’ uvceo je toliko novina, drugačiju perspektivu, nekako je bio humaniji, ‘mogućiji’ od svega drugog, iako su i tu glavnu ulogu imali vanzemaljci.
Drugi Bloomkampov film, ‘Elyssium’, bio je njegov iskorak prema Hollywoodu. Opet je htio tu zadržati jak autorski pečat, ali kad imaš Mat damonna u glavnoj ulozi, sve se to nekako na brzinu razvodni. Srećom, Bloomkamp je bio svjestan nedostataka tog filma, posuo se pepelom, i opet se htio vratiti svom izvorištu, toploj priči napisanoj na drugačiji način, gdje nam jedan robot pokazuje koliko smo zapravo ljudi.
Nije to baš originalna ideja, ali Chappie je svakako originalna lik, kojem se može vjerovati, za razliku od onog malog balavca iz Spelbergove ‘Umjetne inteligencije’.
Dakle, ‘Chappie’ je hrabar film, zabavan, ima emocija, preporučujem svakom da ga pogleda, ali..
Nažalost, još je to daleko od ‘District 9’, bojim se da Bloomkamp ima samo još jednu šansu, inače mi njegovi novi film neće ulaziti na onu listu ‘must see’ filmova.
