Iako po naslovu tako ispada, u ovoj kolumni neću pisati o svetoj Mariji Magdaleni, već o klinici za kardiovaskularne bolesti. Naime, spletom životnih okolnosti nedavno sam nekoliko dana provela u Krapinskim toplicama, malom i bajkovitom mjestu Hrvatskog zagorja u kojem je smještena klinika za kardiovaskularne bolesti Marija Magdalena. Pa pišući o predmetnoj klinici ne znam odakle bi sve trebali krenuti moji hvalospjevi. Ušavši na odjel osjećala sam se kao da sam negdje miljama daleko od hrvatskg zdravstva. Dočekaju vas ljubazne sestre, dovoljno fine, a ne nametljive, koje vas vode do vaše bolesničke sobe, a na čijim vratima već stoji vaše ime i prezime. Ne vjerujem da sam u Hrvatskoj, ali ipak jesam. Iza vrata s vašim imenom nalazi se prekrasno uređena soba s jednim krevetom, samo vašim s vlastitim wc-om i tušem, imate klimu, televiziju u sobi. Jednostavno, osjećate se kao da ste u nekom jako dobrom hrvatskom hotelu, a ne u bolnici. Ne trebam napominjati da je sestra tu cijelo vrijeme i da vam pokazuje i objašnjava svaki kutak sobe, kao i rad klime i televiziju i krevet s bezbroj funkcija.
NA TERET HZZO-A
Tu je i osoblje koje vam sa smješkom daje sve informacije, obavlja sve pretrage s osmijehom, tu su i doktori koji su vam uvijek na raspolaganju i do kojih uvijek možete doći i daju vam svaki odgovor sa smješkom. Dok on tako ljubazan odgovara na moja besmislena pitanja, meni kroz glavu prolazi samo jedna misao, kako je moguće da ovako dobro funkcionira jedna klinika, kao je moguće da na izlazu iz nje račun neće biti s vrtoglavim nulama. I uistinu i nije bio. Iako se radi o privatnoj klinici svi troškovi liječenja idu na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Iako svjesna da ova moja kolumna izgleda kao plaćeni oglas on to uistinu nije, već sam uistinu razmišljala kako je moguće takvu uslugu imati u jednoj privatnoj bolnici, ali ne u državnoj. U daljnjim razgovorima saznajem da se u Krapinskim toplicama smjestilo nekoliko privatnih klinika koje su usko specijalizirana za određena područja te da njihovi ravnatelji nisu nužno doktori već su isti i menadžeri. Naime, jasno je da rad na takvom nivou ne možete podmiriti isključivo s privatnim korisnicima iz Hrvatke ili sa suradnjom iz HZZO-a, već oni ugovaraju operacije za državljanje drugih država ( Rusije, Ukrajine, Libije..).
PRESLIKATI NA DRŽAVNE BOLNICE
Cijeneći činjenicu da su hrvatski liječnici jako cijenjeni u Europskim i svjetskim krugovima, nejasno mi je kako model predmetne klinike Marije Magdalene i sličnih klinika ne možemo preslikati na državne bolnice. Mislim da bi glavni savjetnik novog ministra zdravstva trebao biti ravnatelj predmetne klinike, jer ljudi očito znaju. Ili spustimo se lokalno, zašto ne budemo blagonakloni prema investitorima za razvoj zdrastvenog turizma pa im javnim pozivom ponudimo besplatna zemljišta u šibenskom ili drniškom zaleđu, oslobodimo ih komunalija, oživimo napokon i zaleđe grada, jer takav vid turizma ne poznaje pad noćenja zbog svjetskog prvenstva, ni zbog lošeg vremena. Zašto ne, ne znam, ali modul očito postoji, samo bi ga trebalo preslikati.
