Mislim da nikad nisam neki film očekivao s tolikim nestrpljenjem od Mad Max: Fury Road, naročito kad je objavljeno da je zapoleto snimanje, te da se scenarija i režije uhvatio idejni tvorac cijelog serijal, genijalni Australac George Miller.
S nestrpljenjem je rasla i zebnja, hoće li novi film biti i priblićno dobar kao prvi i drugi dio, nesumnjiva remek-djela filmske umjetnosti, jedni od najtežih, najbeznadnijih i najnasilnijih filmova ikad. Nije mi tu dobrto leglo ni to što je film sniman u 3D-u, mislio sam da će se teško u toj tehnici dobiti ona sirovost, ona realnost Drumskog ratnika. A razmišljao sam o tome i da Miller već ima 70 godina, možda je ostario, izgubio svoj mojo, ali, pokazao se luđim nego li ikad prije.
Na moju veliku sreću, sve zebnje su se pokazale nepotrebnim, sav očekivanj su se ispunila, Mad max: Fury Road je audio-izualni filmski spektakla, mogu slobodno reći jedan od najboljih akcijskih filmova ikad snimljenih.
Film te ni pet minuta ne pušta na miru, scene akcije su snimljene na dosad neviđen način, a, ostalo je i dovoljno od one morbidnosti iz prva dva djela. Sve je to pojačano izvrsnom glazbom, tako da se film slobodno može nazvati i epskim, dostojnim nastavkom možda i najboljeg filmskog serijala svih vremena. Moje skromno mišljenje, jelte.
Što se glumaca tiče, odreda odlični, pogotov mladi Nicholas Hooult. Međutim, nisu oni tu bili toliko ni važni, bitno je bilo da odlično izgledaju, da im se vidi ta surovost na licu, u čemu su svi odreda uspjeli.
Ukratko, spektakl kojeg nitko ne bi smio propustiti, obećajem da će te iz kina izaći iscrpljeni, ali na onaj dobar, zadovoljni način. Film godine, a i duže.
