Poplave koje su prije par mjeseci pogodile Bosnu, Srbiju, a potom i Hrvatsku u svakom od nas potaknule su pitanje koliko smo spremni za takve i slične situacije. Gunja, kao simbol poplava od prije par mjeseci, puževom brzinom se oporavlja, ali u Hrvatsku je ovih dana stigao novi vodeni val, ali i novi kišni val. U kontinentalnoj Hrvatskoj štete su mnogo veće i vodeni val mnogo opasniji. Teško da mogu biti vrsni kritičar takvih događanja, kad realno nisam neki veliki znalac o građevini, tokovima rijeke i slično. Međutim, ne znam razmišljam li lokalno, ali ne mogu vjerovati da su Vodice, Tribunj i okolna mjesta poplavili na ovakav način kao prije par dana.
ŠTO PLAĆAMO?
Uistinu smo svjedoci nevjerojatnih kiša koje ne prestaju mjesecima i padaju u velikoj količini, ali ne mogu se ne pitati, s obzirom na broj kuća za odmor i apartmana koji su napravljeni u Vodicama i količinu novca koju je uprihodovao Grad Vodice, te od istih prihoduje i dan danas – pa zar je moguće da nemaju riješene odvodne sustave? Koliko novca svatko od nas plaća mjesečno? Da budem iskrena ni sama ne znam što sve plaćam – komunalna naknada, slivna naknada i slično.
Meni se kao logično nameće pitanje svrhe tih računa (komunalnih, slivnih i inih naknada) kada je riječ o sanaciji i održavanju sustava odvodnje, te hoće li predmetna poduzeća danas snositi troškove štete i sanacije poplavljenih podruma i apartmana u Vodicama i Tribunju. A kao šlag na kraju ove priče s kišom, došao je ovaj vikend. Ne smijete koristiti vodu ni za piće ni za higijenu. Moram priznati da se nisam pridržavala predmetne zabrane, osim u dijelu za piće, ali većina jest. Iako još uvijek nije utvrđeno odakle toliko onečišćenje u Krki, kao logično se nameće pitanje zašto o tim problemima znamo tek kad ostanemo bez pitke vode. Neovisno je li za predmetni događaj kriv otpad iz Knina ili napuštena tvornica ili nešto treće, pitam se kako je moguće da imamo toliko ekološki upitnih mjesta, a da za njih do danas nismo znali.
NISMO SPREMNI
Ne samo što nismo znali, nego nikome ovih dana, a ni danas nije palo napamet da odgovri kad će ta mjesta biti sanirana, dokad ćemo riskirati sve ovo što nam je priroda i Bog dao. No, kad se već dogodilo što se dogodilo, pitam se tko je kod nas zadužen za ovakve i slične krizne situacije. Nekoć su se svi smijali gradonačelniku Zagreba kad je osnovao ured za krizne situacije, ali kad već imamo toliko agencija, ureda i ne znam čega sve ne, mogli smo imati i za ovakve situacije. Ovih dana bili smo svjedoci kolika je gužva na punktovima za dijeljenje vode, ali koliko je osoba starijih i bolesnih koje ne mogu nositi kante od deset ili dvadeset litara vode, a i kojima nije imao tko nositi. Čini mi se da nitko nije svjestan niti zna koliko bi nam krizni ured ovih dana dobro došao. Ali isto mi nije jasno da se Grad, Županija, centri za socijalnu skrb nisu sjetili da nisu svi mladi i zdravi da mogu nositi vodu te da je istu mnogima trebalo dostaviti. Ali valjda nismo spremni za krizne situacijue ni lokalno, a ni državno.
