Prošlu nedjelju mi katolici smo slavili blagdan Duha Svetoga tj. Duhove. U Grčkoj još traje uskrsno slavlje. Nadam se da će i neki novi duhovi zavladati i našim gradom, da naši političari neće svoju djecu slati ili prisiljavati na svete sakramente Pričesti i Krizme, a da i sami ne žive vjeru na koju djecu ili unuke ‘tjeraju’. Nadam se da će s novom lokalnom samoupravom biti bolje svima, a ne samo njima!? Ja sam još uvijek u prašnjavom remontu, na zemlji, a ne u moru. Valjda će skoro brod u more, pa ćemo i mi posada lakše disati u svakom pogledu. Radi se ‘punom parom’, ruke pune posla, al’ ne bunim se. Naučim i nešto novo raditi i to me veseli. Još više od toga što nešto novo naučim raditi, vesele me novi okusi hrane i pića. Grčka kuhinja je, doduše, dosta slična našoj kuhinji, malo preoblikovana i uz koji dodatak više koji se na našim pijatima neće naći.
HRVATSKI PONOS
Sviđa mi se, a još više mi se sviđa grčki jogurt, onaj pravi domaći te masline i maslinovo ulje. Naša ulja su vrhunska, ali grčka su daleko bolja nego talijanska, španjolska, hrvatska… Interesantno je kako uvijek moj šibenki ponos u meni proradi, pa i onda kad gotovo ne postoje argumenti. Takva mi narav, što se tu može? Kolege Talijani hvale svoja ulja na sva usta, ali grčka ulja su ipak bolja. I oni same to vide i okuse, ali i njima kao i meni to je teško, gotovo nemoguće priznati. Naranče u Grčkoj skoro da nisu jestive. Prepune su soka i od njih se radi odlična narančada. Ali ja voće baš i ne volim, pa mi je svejedno jesu li naranče jestive ili ne. Gurman sam i ne sramim se toga. Željna sam dalmatinskog vina, jer ovdje su vina za moj pojam prelagana i preslatka. Kažu mi da trebam kupovati vina s grčkih otoka, drugačija struktura tla, drugačije sorte vina. U vinskim pričama s ponosom branim ‘svoje boje’ i ne može mi nitko ništa. Mislim na ljeto u Šibeniku koje već 4 godine zaredom službeno izbjegavam. Nedostaje mi ljeto u Šibeniku! Nedostaje mi puno toga, naročito nakon ugodno provedene zime. Koliko god mi nedostajala moja obitelj, prijatelji i poznanici, ipak mi je dobro ovdje gdje jesam.
KRIZA UČINILA SVOJE
Nažalost, kriza je učinila svoje u ovoj zemlji, ali zato je sve jeftinije nego bilo gdje u Europi. Meni to, nažalost, ide na ruku, naročito nakon skupocjene Azurne obale. Sviđa mi se i otok na kojem jesam koji više nalikuje manjem gradu nego li otoku. Ljubaznost domaćina je sveprisutna, pa čak i od strane onih koji ne razumiju engleski ili koji drugi strani jezik. Na kraju se ipak sporazumijevamo s osmjehom na licu. Grčki jezik je jako težak jezik, nije problem alfabet naučiti, već je gramatika ta koja komplicira učenje jezika. I opet se uvjerim – koliko god naš jezik bio težak i nerazumljiv, meni je ipak najljepši. Često kontaktiram s agentom koji je zadužen za održavanje jahte na kojoj jesam. Čovjek je bivši kapetan duge plovidbe, Grk, koji kaže da se skoro u Šibeniku imao i ženiti davnih 70-ih godina prošlog stoljeća. E, pa vi sad recite da šibenski život nije lip gdje god se mi nalazili? Život je lip!
