Mnoga od vaših pitanja vezana su uz velike promjene u izvedbama mladih sportaša kroz njihov razvoj, pogotovo u vrijeme početka sazrijevanja, odnosno, ulaska u pubertet. Velika većina vas, dragi čitatelji, bila je u prilici vidjeti u nekom sportu tzv. ‘čudo od djeteta’, nekog klinca koji se lakoćom poigrava s ostalom djecom, dribla ih i postiže najviše koševa, golova ili poena. I svi ste barem na trenutak pomislili da će baš taj desetogodišnjak biti buduća sportska zvijezda. No, onda ste istog dječaka ili djevojčicu vidjeli nakon par godina kad nisu bili ni blizu razine na kojoj ih pamtite od ranije. Ovaj primjer nije izuzetak već, nažalost, gotovo pravilo.
PROPALI TALENTI
U većini ovakvih ili sličnih situacija, za nagli i očiti zastoj u razvoju, osnovni krivac je ulazak u pubertetski period. U kojem dolazi do naglog rasta, gubitka interesa za trening i općenito čudnog ponašanja. Imao sam sreću nekoliko godina trenirati grupu iznimno kvalitetne djece i prošao s njima upravo ovo razdoblje. Oni su imali između 15 i 18 godina i svaki od njih bio je posebna priča. Jedni su naglo izrasli, pa su izgubivši koordinacijske sposobnosti polako gubili i kvalitetu i moć i želju. Drugi su ušli u fazu u kojoj je, naravno u njihovoj glavi, cijeli svijet bio pod njihovim nogama. Oni su ‘sve znali, bili su najglasniji i najsposobniji’, a istovremeno i potpuno nesvjesni koliko su trenutno lošiji u odnosu na ostale. Općenito, to je razdoblje u kojem kod djece padaju svi autoriteti, pogotovo oni roditeljski. Na vrijeme sam shvatio da je moja odgovornost samim tim postala još veća. Nije lako uvjeriti dijete koje je u godinu dana naraslo petnaestak centimetara da nastavi trenirati istom strašću, dok mu istovremeno ništa ne polazi za rukom i o sebi ima sve lošije i lošije mišljenje. Još je teže objasniti mu da su i pivo i cigareta i kasni izlasci gotovo pogubni na putu do mogućeg uspjeha. I vjerujte, ovo neće svi prihvatiti, ali moja iskustva govore da nikakva kazna, ukor ili eventualno tjeranje iz procesa treninga niti malo ne pomažu. Naprotiv, reakcija može biti samo gora, a oni u tom stresnom razdoblju prihvaćaju jedino i isključivo autoritet znanja.
NA PONOS KLUBA I GRADA
Na trenutke mi se činilo da smo nakon par godina učenja opet na samom početku. I da nikad nećemo ostvariti očekivanja. Sreća u svemu je činjenica da je sve skupa trajalo ne duže od dvije godine i uz veliku ljubav i strast ipak se dalo izdržati. Pogotovo kad dobijete satisfakciju i zadovoljstvo kad odrastu. Pa ih, u mom slučaju, gledate na njihovom Šubićevcu s manje ili više uspjeha, ali točno onakve kakvi ste željeli da budu. Da su puni znanja, energije i motiva. Da ne urlaju na suce. Da se znaju ponašati u odnosu na navijače, medije i slično. Jednom riječju, da kroz naučene manire i usvojeno znanje i sposobnosti, ponosno predstavljaju naš Klub i Grad.
