Prošlo je više od mjesec dana otkako smo dobili novu predsjednicu. Problemi se gomilaju, a mi se bavimo pitanjem u koju će se nastambu useliti Kolinda Grabar Kitarović, naša nova predsjednica. Mene kao građanku ove zemlje to apsolutno ne interesira, a usudila bih se i reći, kao i veliku većinu stanovništva. Samo nek se smjesti više! Meni se to čini kao da se ne mogu odlučiti između dvije ‘brutalne’ torbice. Hm, Dior ili Chanel! Vjerujem, da bi bolje bilo da putuje svijetom i pronalazi investitore te sklapa poslove, jer da bi se otvorila radna mjesta, da bi se pokrenula proizvodnja, da bi se osposobilo postojeće, nama je prvo potreban novac! Naboj kojim je odisala cijela naša zemlja za vrijeme izbora, naglo je splasnuo, euforija je prošla, ništa se nije i ne može promijeniti. Možda su očekivanja nerealna, ali i obećanja su bila nerealna, pa zašto ne očekivati obećano?
ZASTRAŠUJUĆE SLIKE
Kad sam se već gore u tekstu dotaknula brendova, trend sakupljanja plastičnih boca i ostalog što ljudi pronalaze u kontejnerima, u svakodnevnom je porastu. Meni je jasno, da ‘sit gladnom ne vjeruje’, ali slike su zastrašujuće, to se bar može vidjeti! Nekada sam noću znala viđati ljude kako pretražuju po smeću, a sada se ne libe niti usred bijela dana. Govori li vam to što? Sve većom pojavom siromaštva, došlo je do konkurencije i na najnižoj razini ljudskog dostojanstva, a vjerujem da to nitko ne bi radio kad bi imao ikakav izgled da će preživjeti. Porast siromašnih ljudi svakim je danom sve veći, emigracije iz prekrasne naše sve su popularnije, ljudi bježe – bilo kamo! Nekad su zemlju napuštali ljudi sa sela, stanovništvo sa srednjom stručnom spremom, ljudi od ‘zanata’. Stanovništvo koje je iselilo iz Hrvatske države u posljednjih nekoliko godina, nije niti malo nalik nekadašnjoj strukturi iseljenika. Gotovo cijele obitelji se iseljavaju, visoko obrazovani i stručni ljudi, samci i svi oni koji ne žele životariti traže izlaz po cijelom svijetu. Ne znam nikog tko je otišao, a da se vratio jer mu je bilo loše! U 2013. toj godini Hrvatsku je napustilo 15 tisuća ljudi. Na razini naše županije u istoj godini odselile su 1.004 osobe. Te godine naša je županija bila treća od najgorih, a prije nas su samo Sisačko-moslavačka i Vukovarsko-srijemska županija. Danas, u Šibensko-kninskoj županiji živi 3.500 osoba manje u usporedbi sa 2011. godinom. Šibenski tjednik već je pisao o toj temi, te plasirao brojke iseljenika, a ja ću podsjetiti. Podaci za prošle dvije godine po postotku iseljenog stanovništva, govore da smo se pozicionirali četvrti od najgorih! Blago kojim se dičimo, a ne koristimo ga, jer ne znamo kako i nismo sposobni pronaći način, nama ništa ne predstavlja, jer niti jedna županija nema toliko prirodnog bogastva kao naša, a kako to cijenimo pokazuju tragični rezultati. Uzet ću samo za primjer jedan dijamant, zvan Kornati, a sami znate koliko mi dragih kamena imamo. Kornati su dragulj s kojim se posebno volimo hvaliti. Razina turizma te turističkog sektora koji zastupa isti, nije dorasao tako ozbiljnoj funkciji i odgovornosti koju obnaša. Ta 242 otoka, otočića i grebena koji nam pripadaju (ukupno), predstavljaju umjetnine u muzeju. Samo sretnici mogu im se približiti, ali, osim toga što nam je priroda ostavila, mi nemamo ništa. Nacionalni park Kornati broji 89 otoka. Zanimljivo jest to da Hrvatska država nije uspjela zakonski regulirati, pitanje Kornata. Naime, NP Kornati je pod jurisdikcijom države Hrvatske, a otoci koji se nalaze u tom NP-u u vlasništvu su privatnih osoba, pretežno stanovnika otoka Murtera. Vlasnici ne mogu koristiti zemlju, jer su otočići zaštićeni dragulji. Vlasnici su u šah-mat poziciji. Ne mogu ih niti prodati, jer ih nitko neće kupiti, kad se u njih ne smije investirati na niti jedan način. Što će ikome malo veći kamen, na sred mora?
RENTAJTE NAS!
Država je siromašna, pa ne može otkupiti posjede od privatnih vlasnika. Ima li itko rješenje? Jel moguće da nema rješenja? Otvorilo je mnogo rasprava u posljednje vrijeme pitanje je li crpljenje nafte i plina iz Jadrana dobra odluka. Vlada tvrdi da je odluka opravdana, opozicija da nije, i tako u krug, svatko po svome. Odluka je donijeta i zna se tko je dobio taj posao. Jadran će se bušiti. S obzirom da mi ne znamo upravljati turizmom, niti svim divotama koje smo naslijedili te da nam Jadran ničemu ne služi, osim da se kupamo u njemu, dala bih prostora toj ideji. Očito da su milijuni koji se predviđaju bušenjem Jadrana jedino za što smo sposobni. Rentamo Jadran i ništa ne radimo! A da nekako rentamo državu zajedno sa svim stanovnicima, možda i to nije loš prijedlog? Ja bih rado da nas netko renta! Svi koji zastupaju teze protiv bušenja, još ih život nije učinio dovoljno očajnima, a što je s ostalim stanovništvom koji je na rubu očaja? Oni bi se odrekli i jedne noge, a kamoli ne bušenja Jadrana, ako će im biti bolje! Sreća što imamo Jadran. Svi ti milijuni su premalo koliko je nama potrebno, da bi nam svima skupa bilo bolje, ali eto! Ako nemate nikakvo drugo rješenje za poboljšati život hrvatskim građanima, bušite i Jadran!
