IN MEMORIAM: ŠIBENIK (1066-2012)

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Zgodnim happeningom nepoznati su funcuti izlijepili zidove Šibenika osmrtnicama, obznanivši pučanstvu da je njihov voljeni grad (1066-2012) nakon dvadesetogodišnje bolesti najzad umro. Posljednji ispraćaj će se, kažu, održati na Veliki petak 6. travnja na groblju Svete Ane, a ožalošćena će povorka u 16.30 sati krenuti ispred glavnog ulaza u šibensku bolnicu i u mimohodu proći šibenskom glavnom ulicom do posljednjeg počivališta.

Bilo je samo pitanje dana, kažu oni. Jedan po jedan otkazivali su Poliplast, Revija, Krka, Šibenik, Šipad, TEF, TLM, Slobodna plovidba i Autotransport, košarkaški klub je u drugoj ligi, a nogometni suspendiran i završit će u petoj. Stari Šibe na kraju, pričaju mi prijatelji, samo zagrgoljao, pridigao se s jastuka i halapljivo uhvatio posljednji dah zraka, pa pogledao ljude oko postelje i procijedio: ‘Jeben van mater svima.’

– Šteta – rekoh. – Onakav grad.

– Eh, da. Devetsto četrdeset šest godina – značajno pripomenu jedan.

– Ajde?! Ja mu ne bih dao više od petsto.

– Bogami je onda lijepo i poživio – dometnu u to netko.

Doniranje organa

Eh da, dobro se držao stari Šibe. Kažu mi da je bio u tako dobroj formi da je rodbina odlučila donirati zdrave organe. Podružnica Fine, Trgovački sud, punionica plina ili Centar pošta, recimo, donirani su od Zadra do Splita. Baš jutros, vele, došli su iz Splita po Carinarnicu. Stotinu godina stara Carinarnica, a kao u mladića.

Još zdravu i funkcionalnu šibensku Policijsku upravu, recimo, presadit će nekom teško bolesnom mjestu u zaleđu, najvjerojatnije Kistanjama. Donirat će i ostale organe, Međunarodni dječji festival, Festival dalmatinske šansone i Terraneo.

Upravo ovih dana pripremaju za transplantaciju i Šibensku biskupiju, čeka se samo helikopter iz Zagreba pa da bude preseljena u Unešić. To je mjesto, vele, na samrti, i bit će spašeno kad postane episkopsko središte. Navodno je zbog toga izbila i velika afera, jer općina Biskupija smatra da je logično da oni budu sjedište biskupije.

– A katedrala? – pitah ja.

Katedrala svetog Jakova će, govore mi, biti donirana Primoštenu ili Vodicama, to se još ne zna. Oba su gradića jaki turistički centri, ali bez značajnijih povijesnih spomenika, pa im je za život neophodna jedna dobro očuvana renesansna katedrala. I ostala će turistička mjesta dobiti šibenske organe. Dubrovnik, koji skapava pod najezdom turista, dobit će šibenske gradske bedeme i utvrdu Barone, te tvrđave svetog Mihovila i Svetog Nikole, što bi mu trebalo spasiti život.

Gradska vijećnica bit će izgleda presađena Otočcu, koji je nedavno izgubio status grada i otada živi na aparatima, pa mu je Šibenikova gradska vijećnica posljednja šansa, dok će najvažnija šibenska institucija, Mišo Kovač, biti doniran Splitu.

– A organi vlasti? – pitao sam onda.

– Šta s njima?

– Hoće li i oni biti donirani?

– Ma kakvi – kažu mi Šibenčani. – Kažu doktori da su u očajnom stanju. Nije im jasno kako je s tako bolesnim organima uopće i doživio starost.

– I gdje će na kraju biti ukopan? – upitah ja na kraju.

– A, ne – odgovorili mi prijatelji. – Neće uopće biti ukopan.

– Pa što će, kremirati ga?

Kao živ grad

I o tome su, kažu, razmišljali. Napuniti kanadere petrolejom i zaliti cijeli grad, pa ga zapaliti zajedno sa svim preostalim građanima. Urnu s pepelom Šibenika i Šibenčana mogli bi potom pohraniti u katedralu svetog Jakova u Primoštenu. Ili Vodicama, još se ne zna. Bila bi to usput zgodna turistička atrakcija.

Od te se ideje, međutim, odustalo jer iz sigurnosnih razloga nisu dobili dozvolu Policijske uprave Kistanje, a i biskup iz Unešića je poručio da to nije kršćanski, te da u tom slučaju neće održati misu zadušnicu.

Dugo su onda šibenske vlasti razmišljale što s truplom mrtvog grada, razmišljali su čak i da ga sahrane u obiteljsku grobnicu u Zagrebu, ali su na kraju u svojoj golemoj ljubavi odlučili da ga – balzamiraju.

Prije nekoliko dana eksplozivom je tako dignuta u zrak i odstranjena stotinu i jedanaest godina stara austrijska dočasnička pomorska škola na Mandalini, a na njenom mjestu bit će podignut lijepi, suvremeni hotelski kompleks.

To je, ukratko, ideja. Sve što je ostalo u mrtvom gradu bit će pažljivo odstranjeno i pretvoreno u turističko-ugostiteljske komplekse, sve dok cijeli grad ne bude prepariran kao hotelsko naselje.

Prvi put, pisat će doskora u Wikipediji, Šibenik se kao gradsko naselje spominje 1066. godine u ispravi hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV, a posljednji put početkom dvadeset prvog stoljeća, u ispravama europskih turističkih agencija, kao hotelsko naselje.

Vrvit će preparirano hotelsko naselje Šibenik desetinama tisuća turista, hotelima, apartmanima, bazenima, restoranima, kockarnicama, golf-resortima, klubovima, suvenirnicama, zabavnim parkovima, vodenim toboganima i ostalom, kako se to kaže, bogatom ponudom.

Izgledat će, ukratko, kao živ.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.