Sigurnost! Što za svakoga od nas predstavlja ovaj pojam? Imamo li sigurnost u bilo kojoj životnoj situaciji? I to onu 100-postotnu? Mislimo da smo sigurni ako imamo posao, uspješnu karijeru bilo kakve vrste, popunjen banovni račun, krov nad glavom, dobre međuljudske odnose itd.!? Sve su ovo parametri po kojima se danas druge prosuđuje. Nekima je mjerilo ljudske vrijednost upravo ta materijalna sigurnost i većina prijateljstava i ljubavnih veza se sklapaju na uzrečici: ‘onoliko koliko imaš toliko si mi prijatelj i toliko te volim’! Osobno smatram da nismo sigurni i sigurnost nemamo! Barem ne onu stopostotnu. I nikad ju u ničemu nećemo imati. Jer sve je ovo tek puka prolaznost. Na nama je tražiti onu istinsku Sigurnost koja se ne da vidjeti ljudskim očima.
SIGURNOST U PROVIDNOSTI
Svjedoci smo ljudskih tragedija koje se dešavaju kako u našoj zemlji i susjednim zemljama tako i diljem svijeta. I ovdje u Turskoj glavna tema vijesti su urušeni rudnik i preko 300 poginulih rudara, kao i poplave na Blakanu. Onaj tko danas ode na bilo koji način s ovoga svijeta, može li se za njega reći da je imao sigurnost i bio siguran? Ne može! Je li mu koja osiguravajuća kuća spasila život? Nije! Realno gledajući, sigurnost svojim snagama nikada nećemo postići. Možemo ju imati pouzdavajući se jedino u Boga i Njegovu providnost! Zato vjera nije znanost već je vjera! Ili vjerujemo, pa i onda kad ne vidimo ili ne vjerujemo čak i kad za to imamo dokaze?! Nekad davno, jedino što se u zalog povjerenja i zemaljske ‘sigurnosti’ davalo bila je ljudska riječ. Vjerovalo se na riječi koja se usmeno davala, bez ikakvog potpisivanja i garancije. I poštivalo se danu riječ. Kakva je današnja situacija glede davanja riječi drugome da će obećano biti i ispunjeno? Jedina riječ čija se obistinjuje jest ona Božja riječ. I samoj mi se dogodi da se nađem u situaciji kada dana riječ nije ostvarena, kao i kada je riječ dana ali ju osoba ne uspije održati. I kad se nađem u situaciji da dano obećanje ne može biti ispunjeno jer se nešto drugo ispriječi, lakše mi je shvatiti one koji nisu u mogućnosti ostvariti obećano prema meni. I tada presatje svako prosuđivanje prema istima.
VLASTITI PRIMJER
Drugim riječima, dok se i sami ne nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, teško nam je druge razumjeti. Pa, ipak, protiv sile prirode nitko ne može ići u susret i iz te bitke izići kao apsolutni pobjednik. No, nažalost, na gore navedenim primjerima možemo naučiti otvoriti srca za suosjećanje i ugroženima pružiti onu maksimalnu pomoć koja je uvijek minimalna u takvim situacijama. I pri tome nikad ne zaboraviti da se sve to može desiti upravo i nama! Stoga, neka vas sviju prate vaši osobni anđeli čuvari predvođeni moćnim zagovorom svetog Mihovila arhanđela. Život je lip, jer ‘anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putima tvojim’ (Ps. 91, 11)… Dragi moj daleki grade i dragi moji sugrađani.
