Lutajući jednom knjižarom prije par dana, u potrazi za kakvom dobrom knjigom, premda nijednom naročito, naletjela sam na roman koji sam s užitkom čitala prije točno godinu dana. Dok sam bila u Brazilu, k tome još na književnoj stipendiji, nisam mogla ne čitati Jorgea Amada, najpoznatijeg i najomiljenijeg brazilskog romanopisca. Zavaljena u ležaljku u vrtu ili ispod palme na plaži nisam ga ispuštala iz ruke. Naslov na koji sam naletjela tog jutra, primivivši knjigu u ruke i prešavši dlanovima preko lijepo oblikovane naslovnice, proustovski me poveo kroz vrijeme i vratio u Brazil…
Duhovit i zabavan roman slikovita naziva ‘Gabriela, klinčić i cimet’ panoramski je prikaz života u jednom malom brazilskom gradu početkom dvadesetog stoljeća, prepun kraćih ili dužih vrlo vješto ispričanih životnih priča, međusobno povezanih i isprepletenih kao što to obično i u svakom malom gradu biva. Francuski filozof Jean Paul Sartre svojedobno ga je nazvao ‘pučkim romanom unajboljem smislu te riječi’, a on to uistinu i jest, divan pučki roman koji vrlo vjerno, s mnogo satire i humora, ali i neporecive istinitosti, portretira raznoliko društvo Brazila toga doba.
POSLIJEPODNEVNO ŠTIVO
Priča nas odvodi u provinciju Bahiju, danas kulturno najrazvijeniju brazilsku saveznu državu, u što sam se i sama imala priliku uvjeriti i zbog čega me ovaj roman tako neodoljivo i nezadrživo vraća natrag u regiju na Atlantiku koju tako vjerno opisuje.Naime, sredinom 1920-ih godina njome su vladali kraljevi kakaa, uvijek zaraćeni i spremni potegnuti okidač. Radnja romana dijeli se u dva rukavca koji se povremeno isprepliću. Jedan dio radnje opisuje bitku između tradicionalista koji gradić Ilhéus žele zadržati onakvim kakav jest, konzervativan, nazadan i uspavan, te ljudi koji žele da se njihov grad prilagodi suvremenom životu i modernizira. Drugi dio radnje prati priču arapskog krčmara po imenu Nasib Saad, koji u potrazi za kuharicom susreće siromašnu mulatkinju Gabrielu. Nakon što se malo sredila, došla k sebi i obukla nove haljine, mlada Gabriela otkriva se u svoj svojoj raskošnoj ljepoti te svim muškarcima u gradu istoga treba zavrti glavom. Da bi je sačuvao samo za sebe Nasib je želi oženiti, no ona nije baš sigurna. Gabriela voli biti Nasibova kuharica i ljubavnica, ali ne želi biti ničija supruga… Ovaj naoko klasičan i jednostavan zaplet ljubavnog romana, upotpunjen je i ‘podebljan’ mnogim sličicama iz života tog doba, maštovitim opisima i senzualnošću riječi, zbog koje ga, ako ni za što drugo, vrijedi pročitati jednog vrućeg, ležernog poslijepodneva.
FOKUS NA ŽENI
Jorge Amado(1912. – 2001.) je prava brazilska književna ikona i najprodavaniji tamošnji pisac svih vremena, čak nekoliko puta kandidiran za Nobelovu nagradu. Prvi dio njegovog golemog stvaralačkog opusa (a napisao je preko trideset knjiga) obilježilo je iskustvo lijevo orijentiranog intelektualca kojeg progoni profašistički režim, koji zabranjuje i spaljuje njegove knjige. Njegova najbolja djela nastala su nakon razočaranja politikom i odustajanja od političkog angažmana. Najslavnije su mu knjige romani s regionalnom tematikom – ‘Gabriela, klinčić i cimet’ te ‘Gospođa Flor i njezini muževi’ – u kojima se fokusira na ženske likove i slavljenje tradicionalnih običaja i ljepote svoga zavičaja, pri čemu erotiziranim, sočnim opisima skandalizira brazilsko društvo 1950-ih godina. U četvrti Pelourinho, najstarijem dijelu Salvadora, glavnog grada Bahije, nalazi se spomen-kuća Jorgea Amada. Čitavo sam jedno poslijepodne u Salvadoru provela šećući od jedne sobe do druge, promatrajući uvećane naslovnice njegovih knjiga na zidu, gledajući stare rukopise i fotografije Amada s nebrojenim slavnim piscima i osobama iz javnog života. Ovaj divan roman, koji se zahvaljujući prijevodu Tanje Tarbuk, u izdanju Naklade Ljevak od svibnja ove godine može čitati i u Hrvatskoj, sa svakom me stranicom, svakom vjernom razglednicom Brazila, vraća natrag u zemlju klinčićia i cimeta, do južne Zemljine polutke.
