Prije 10-ak dana bili smo svjedoci izbora za Eurposki parlament. Neću pisati o uspjesima ili neuspjesima hrvatskih političkih opcija, već o jednoj temi koja me je strašno zaintrigirala, a to je ulazak ekstremne desnice i neo-nacista u Europski parlament. Ekstremna desnica su politički pokreti, stranke i ideologije koje karakterizira radikalno odbacivanje svih političkih ideologija, pokreta i stranaka, a pri tom uključujući i pluralizam, demokraciju. Što se dešava s Europom i njezinim stanovništvom? Kad gledamo koje su opcije i na temelju kojih programa su pobijedili, ovo pitanje se nameće samo po sebi.
NEO-NACISTI
Zar je moguće da će u Europskom parlamentu sjediti netko tko je za to da se svi azilaniti isele, koji traže da se popišu svi Židovi ili pak da se osnuju centri za devijantne Rome. Očito je da hoće, a da je tome uistinu tako najbolje pokazuju izborni rezltati u Francuskoj, Mađarskoj, donekle Grčkoj i Italiji. Vjerujem da značajan utjecaj na ovakvu podjelu glasova u Europi zasigurno ima i gospodarska kriza. Naime, svima je jasno da je i Europu pogodila gospodarska kriza, i svima je jasno da su imigranti iz obespravljene Afrike ili radnici iz Istočnih zemalja spremni raditi za polovinu ili trećinu francuske ili njemačke dnevnice, ali zar je to jedini razlog? Je li to demokracija kojoj Hrvatska teži? Vjerujem da nije. I gdje smo mi u svemu tome? Imamo li mi ekstremne desničare? Iako će mnogi dušebrižnici reći da u Hrvatskoj toga ima, gledajući prizore iz Mađarske ili Francuske shvatit ćemo da mi toga nemamo i da je kod nas nemoguće organizirati takav marš centrima grada.
ŽALOSNA SITUACIJA
U Hrvatskoj smo dobili kritike jer je Ruža Tomašić bila na jednoj od lista za ulazak u Europski parlament. Što građani RH misle o toj i sličnim kritikama pokazali su rezultati samih izbora, ali zar je moguće da se nas i zbog Ruže Tomašić može prozivati dok u Mađarskoj stupaju centrima grada i pozivaju na načela neo-nacizma. Kako bi gledali na Hrvate da kod nas pobijede ili se uopće kandidiraju tako desne opcije?
Je li to kažnjivo samo negdje ili svugdje i hoće li sad mudraci Europe po prstima pecnuti i pozvati na odgovrnost Francuze, Mađare i ine, ili će pak reći da je to demokracija? Vjerujem da je svima od nas jasno – da nije žalosno, bilo bi presmiješno.
