Napokon sam uspjela doletjeli iz Turske doma, bez obzira što je sam put trajao gotovo 24 sata, s prekidima, naravno. Izgleda je lakše s ‘Marsa u Šibenik doletjeti’ nego li s juga Turske. Opet moram izreći oduševljenje turskom zrakoplovnom kompanijom Turkish airlines koja već dvije godine zaredom ima status najbolje europske zrakoplovne kompanije. Ovo ‘europske’ je zbog sjedišta kompanije koje se nalazi u Istanbulu koji je na dva kontinenta. I zaista je tomu tako s razlogom. No, bez obzira na vrhunsku ljubaznost posade, odličnu udobnost i samu ponudu usluge uopće za vrlo prihvatljivu cijenu, ipak je do Šibenika (koji, naravno, niti nema zračnu luku) dugotrajan put. Žao mi je što nisam uspjela stići dan ranije kako sam i planirala, pa sam propustila tu divnu ‘narančastu noć’ za koju sam uvjerena da je time mali Šibenik stao uz rame velikom svijetu. Hvala Funcutima! Jednako tako, nisam stigla niti na Gran Cro koji se održao i u našem gradu, i nisam nepce počastila raznim vinima odličnih hrvatskih vinara. Ali, čula sam vrlo pozitivne kritike za oba događaja.
POZITIVNE KRITIKE
I iznimno me raduje čuti od naših građana te vrlo pozitivne kritike. Obično vlada ljubomora i zavist, pa time i loše kritike, uglavnom neopravdane. Izgleda da se naš grad ipak polagano budi iz dugogodišnjeg ‘zimskog sna’. Izgleda da se i svijest građana budi i uzdiže na viši nivo. Još jednom pohvale i našem Nardonom kazalištu koje oduševljava repertoarom predstava. I tu se čuju pozitivne kritike i to srce veseli.Dakako, sve se ovo dešava kad ja nisam u prilici prisustvovati na istim dogašajima, no ipak se radujem zbog svojih sugrađana koji podržavaju ovakva događanja. Naravno da ima i onih koji se tomu svemu protive i uvijek nešto gunđaju, nalazeći izlike kako su ljudi našeg grada dvolični jer u većini situacija su razdjeljeni međusobno, a onda ih tek jedna ‘naračasta noć’ ujedini. Dapače, neka bude što više ‘narančastih noći’ i ostalih okupljanja koja su dobra sama po sebi, neka i Šibenik što više pokaže da zna biti složan u sebi, tj. u svojim ljudima. Zar nije bolje da su nećem takvom složni, nego li da se mora složno izlaziti na ulice i demonstriratinezadovoljstvo svakodnevnice, kako je to običaj u gradovima EU i šire?
MISLIMA SA ŠIBENIKOM
Kao što sam davno prije pisala, zaista vjerujem da situacija u Šibeniku može i hoće biti bolja. Nameće se samo pitanje kada će se to i zbiti! A dok se ne zbude, nastojmo živjeti svakodnevnicu najbolje što možemo, uvijek sa podsjetnikom da uvijek može biti i gore. Pa pokažimo malo zahvalnosti i jedni prema drugima što ipak postoje događaji koji nas drži složnima. S obzirom da se skoro bliži datum mog ukrcaja i one duge odsutnosti iz grada, nastojim što više udisati ljepote grada, uživajući u dugim šetnjama i druženjima sa dragim ljudima. To su momenti koje uvijek nosim sobom gdje god bila i kad mi je teško vratim se mislima u voljeni grad i u među ugodna druženja. Bilo bi dobro više se truditi biti zahvalni za sve ono što imamo, pa i za ovo lijepo vrijeme i sunce što nas grije s visina, kao i za mnoga druga dobročinstva koja nam se daruju!
