Odavno sam se već odrekao Clinta Eastwooda kao redatelja, još od one uberpatetične limunade ‘Djevojka za milijun dolara’, Clint zbilja zna na perfidan način izvući sve lažne američke životne vrijednosti i zapakirati ih u atraktivan celofan. Prozirno je sve to, na rubu podnošljivog, i zapravo su mi jedina dva njegova odlična filma ‘Savršen svijet’, di je čak i inače nepodnošljivi Kevin Costner bio jako dobar, te zbilja savršeni ‘Unforgiven’, vjerojatno i najbolji vestern snimljen nakon 1990. godine.
Sve te ‘Ivo Jime’, ‘Gran Torina’ i ostale novije Clintove filmove, nije me se dalo nagovoriti gledati, pa ni u trenutcima najveće dosade. Sve do ‘Američkog snajpera’, vidio sam dosta dobar foršpan, nekoliko ljudi za koje znam da imaju filmskog ukusa pohvalili su film, plus dosada iz prethodne rečenice i pala je odluka, pogledat ću Snajpera. A zanimalo me i zašto se podigao tolika strka oko Bradeleya Coopera, njega zbilja ne mogu zamisliti kao ozbiljnog glumca, iako se čovijek očito trudi. I cijela ta priča o američkom Vasiliju Zajcevu činila mi se zanimljivom, pa ajde, neka, Clinte, evo ti nova šansa.
Nisam se razočarao filmom jer nisam previše ni očekivao, mora se priznati da su ‘akcijske’ scene Bradleya na terenu sa snajperom u ruci odlično snimljene, ima tu dosta napateosti, zna Eastwood još uvijek izrežirati dobar kadar i scenu. Ali, film šteka u onom, Eastwoodu bitnijem dijelu, motivaciji glavnog lika da radi ono što radi. Da li je tip oguglao na sva ta ubijanja, ili je od početka bio hladnokrvni ubojica, nije mi ni sad baš sasvim jasno. Nisam čitao autobiografsku knjigu, pa ne mogu ni uspoređivati. Ako vas zanima ova tematika, Amerika, vojska, Irak, Afganistan, radije opet pogledajte ‘Hurt Lockera’. Iako, može se pogledati i ‘Američki snajper’, solidan film.
