Dva velika i karizmatična trenera ovih su dana objavila kraj svojih karijera. Jedan je Alex Ferguson, a drugi, naš ‘trener svih trenera’, Miroslav Ćiro Blažević. Obojica specifična, svatko na svoj osebujan način, sigurno će uskoro nedostajati većini nogometnih poklonika. Uz dužno poštovanje Ćiri koji je vrhunac trenerske karijere doživio osvajanjem bronce na Svjetskom prvenstvu 1998., današnji tekst posvetio sam Sir Alexu, najvećem treneru u povijesti nogometne igre. Ovaj škotski stručnjak na klupi Uniteda bez prekida se zadržao nevjerojatnih 26 godina. Što je vrijeme koje u današnjem dobu rijetki ostvare i na mnogo manje stresnim poslovima.
STRPLJEN SPAŠEN
Ferguson je na klupu Manchestera sjeo davne 1986. godine, a prvi od ukupno 38 osvojenih trofeja, 26 godina očekivani naslov prvaka Engleske, upisao je tek u svojoj sedmoj sezoni. Ovaj podatak jasno govori o strpljenju klupske uprave i nepogrešivoj procjeni po pitanju njegovih trenerskih kapaciteta. U ova dva i pol desetljeća svojom vizijom sagradio je vjerojatno najveći klub na svijetu. Pažljivim odabirom i kupovinom igrača, od kojih je najveći broj njih rastao zajedno s klubom, Alex Ferguson je iz godine u godinu potvrđivao sjajne menadžerske sposobnosti, spajajući vrhunski rezultat s jačanjem kluba u smislu financija, kao i razvijanjem pobjedničkog duha unutar momčadi i pažljivim gajenjem cjelokupnog imidža što ga nosi samo ime Manchester United. Kupovao je mlade i relativno nepoznate i jeftine igrače kojima je glavna zajednička osobina bila nesalomljivi karakter. Što im je omogućilo da United postane klub s najviše preokrenutih mečeva u povijesti nogometa. Sjetimo se u tom kontekstu 1999. godine i finalne utakmice protiv Bayerna, kad su u izgubljenoj situaciji pri vodstvu Bavaraca od 1:0, u dvije minute sudačke nadoknade s dva postignuta pogotka, spektakularno osvojili naslov prvaka Europe. Druga bitna vodilja njegovog trenerskog opusa skrila se u činjenici da niti jednom igraču, bez obzira o koliko sjajnoj zvijezdi se radilo, nikad nije dozvolio da se izdigne iznad momčadi i njenog zajedništva. Gledajući utakmice Manchestera, gotovo je nemoguće vidjeti sebičnost ili samodopadnost njegovih igrača, ono što je moguće vidjeti isključivo su lepršavost i jednostavnost nogometne igre, ogromna odgovornost i nemjerljiva koncentracija svakog pojedinca. Sama pojava škotskog stručnjaka i njegovo ponašanje na klupi izaziva veliku dozu strahopoštovanje kod svih sudionika nogometne predstave.
UVIJEK ZAŠTITNIČKI PREMA SVOJIM IGRAČIMA
Samouvjeren je i kad žvače žvakaću gumu i kad Manchester gubi. Sretan je poput djeteta i iznimno buran i emotivan u proslavi baš svakog Unitedovog pogotka. Grub i ponekad neugodan u napadima na suce. Ali ono što najviše oduševljava je iskrena ljubav i zaštita svojih nogometaša. Nikad u ovih dugih 26 godina nisam pročitao niti jednu njegovu izjavu kojom bi obezvrijedio ili uvrijedio Manchesterove igrače. Eventualne sporne situacije i konflikte rješavao je unutar kluba. Sve ovo što sam napisao, uz onih 38 osvojenih ‘kanti’, učinilo ga je najboljim nogometnim trenerom na svijetu. A titula ‘Sir’, koja u engleskoj tradiciji i povijesti ima posebnu vrijednost, samo je potvrda njegove nogometne i ljudske besmrtnosti. Duboki naklon Sir Alex Ferguson.
