Venecijom hara smrtonosna pošast, no to nije kolera kojoj je podlegao Gustav von Aschenbach, lik iz pripovijetke “Smrt u Veneciji” iz 1912. godine nobelovca Thomasa Manna. Veneciji prijeti pohlepna turistička monokultura koja desetkuje taj povijesni grad i Kraljicu Jadrana pretvara u “diznijevski” trgovački centar.
Milijuni turista slijevaju se na venecijanske ulice i kanale svake godine, iz temelja mijenjajući i život lokalnog stanovništva i gospodarstvo, s obzirom da mnogi žitelji više ne mogu živjeti u tom gradu, dok oni koji ostaju nemaju izbora već moraju raditi u hotelima, restoranima i trgovinama u kojima prodaju suvenire od stakla i karnevalske maske.
Turizam razdire društveno tkivo Venecije, njezinu koheziju i građansku kulturu, te nemilosrdno preuzima cijeli grad. Broj posjetitelja mogao bi dodatno narasti danas kada međunarodni putnici zbog straha od terorizma i nemira izbjegavaju destinacije kao što su Turska i Tunis. To znači da 2400 hotela i drugih oblika smještajnih kapaciteta u tom gradu više neće biti dovoljno za zadovoljenje apetita turističke industrije. Ukupan broj smještajnih jedinica za goste u povijesnom središtu Venecije mogao bi dosegnuti 50.000 te u potpunosti preuzeti taj dio grada.
Duž Velikog kanala, glavnog kanala u Veneciji, u proteklih 15 godina došlo je do zatvaranja državnih institucija, tijela pravosudnih vlasti, banaka, njemačkog konzulata, liječničkih ordinacija i trgovina, i to kako bi se otvorilo 16 novih hotela.
Zabrinutost postojećom situacijom toliko je velika da je UNESCO prošlog mjeseca donio odluku o uvrštenju Venecije na popis ugrožene svjetske baštine ako se do veljače ne ostvari značajan napredak u zaustavljanju uništavanja grada i njegovog ekosustava. Od više od tisuću gradova na popisu zaštićene baštine, UNESCO je dosad samo jednom gradu ukinuo taj status: bio je to Dresden, nakon što su njemačke vlasti ignorirale UNESCO-ove preporuke iz 2009. godine o odustajanju od izgradnje mosta preko rijeke Labe koji je narušio baroknu urbanu jezgru. Hoće li Venecija biti sljedeća na tom sramnom popisu?
U svojem srpanjskom izvješću, UNESCO-ovo povjerenstvo za zaštitu svjetske baštine izrazilo je „iznimnu zabrinutost“ zbog „spoja aktualnih transformacija i predloženih projekata koji bi mogli dovesti do nepovratnih promjena u cjelokupnom međusobnom odnosu između grada i njegove lagune“, što bi moglo narušiti integritet Venecije.
UNESCO-ov ultimatum je posljedica nekoliko dugogodišnjih problema. Prije svega, tu je sve izraženija neravnoteža između broja stanovnika (koji se sa 174.808 stanovnika 1951. godine smanjio na samo 56.311 stanovnika 2014. godine, što su najnoviji dostupni podaci) i turista. Predloženi projekti, uključujući i nove kanale koji će omogućiti plovidbu plovilima s dubljim gazom te izgradnju podzemne željeznice ispod lagune, samo bi ubrzali negativne procese i ugrozili osjetljiv urbano-ekološki sustav koji se razvio oko Venecije.
Danas divovski kruzeri redovito plove ispred Trga sv. Marka, glavnog trga u gradu, gotovo doslovno zasjenjujući postignuća ostvarena u proteklih 1500 godina. Primjerice, kruzer Divina je visok 67 metara, dvostruko više od Duždeve palače, slavne gradske znamenitosti sagrađene u 14. stoljeću. A u lagunu ponekad ulazi i više od deset kruzera dnevno.
Nezadovoljavajuća reakcija talijanskih vlasti na sasvim stvarne probleme s kojima se suočava Venecija ne budi nadu da bi se takva situacija mogla ubrzo promijeniti. Nakon što je u nasukavanju broda Costa Concordije ispred toskanske obale u siječnju 2012. godine poginulo 32 ljudi, talijanska vlada je odredila da se tako veliki brodovi ne smiju približavati obali na manje od dvije milje, kako bi se spriječile slične nesreće u budućnosti. Međutim, kao što se moglo i očekivati, talijanska vlada nije se usudila odreći novca koji joj donose turističke kompanije. U zakon je ugrađena „rupa“ upravo zbog Venecije. A samo jedan kruzer koji bi se nasukao u blizini Trga svetog Marka mogao bi nepovratno uništiti stoljeća povijesti.
Nadalje, nakon što je u lipnju 2014. godine korupcijski skandal vezan uz više milijardi dolara vrijedan projekt izgradnje brana u laguni prisilio gradonačelnika Giorgija Orsonija na ostavku, njega je na tom mjestu godinu dana kasnije zamijenio Luigi Brugnaro, veliki zagovornik turizma. Brugnaro ne samo da objeručke prihvaća dolazak divovskih brodova, već je i predložio prodaju milijuna dolara vrijednih umjetničkih djela iz gradskih muzeja kako bi se smanjio rastući dug grada.
Uništenje Venecije zasigurno nije u interesu Italije, no država kao da je paralizirana. Lokalna tijela vlasti – gradska i regionalna – u sukobu su sa središnjom vladom u Rimu. Gradsko gospodarstvo nije diversificirano, tako da bi bilo kakve promjene i ove malobrojne stanovnike Venecije ostavile bez radnih mjesta. Kako bi se oživjelo venecijansko gospodarstvo, potrebne su nove politike čiji bi cilj bilo potaknuti mlade da ostanu živjeti u tom povijesnom gradu, pružiti poticaj proizvodnim djelatnostima te potaknuti otvaranje novih radnih mjesta – od istraživačkih centara i sveučilišta do kulturnog sektora – a istovremeno iskoristiti prazne zgrade.
Ministarstvo za kulturno nasljeđe nije pokrenulo nikakvu inicijativu vezano uz Veneciju, premda je zaštita prirode i kulturnog nasljeđa jedno od temeljnih načela talijanskog ustava. Također, vlasti ne poduzimaju ništa na pripremi projekata koji za cilj ne bi imali samo očuvati spomenike u Veneciji, već i stanovnicima tog grada osigurati budućnost.
Ako Italija želi spasiti Veneciju od te pošasti koja uništava njezinu ljepotu i kolektivno pamćenje, mora prije svega preispitati svoje prioritete i, pridržavajući se talijanskog ustava, staviti kulturno nasljeđe, obrazovanje i istraživanja iznad sitnih poslovnih interesa.
Izvor: Index / Salvatore Settis, NY TIMES/S engleskog preveo Vedran Pavlic
Foto: NY TIMES
