Svjetski dan štednje slavi se 31. listopada, kao sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara održan na taj dan 1924. u Milanu.
Tad su se sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzrokovao Prvi svjetski rat.
Sudionici toga kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva pa je ustanovljen Svjetski dan štednje kao oživljavanje borbe protiv rasipništva.
Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna štediša. Time je započeta era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju.
Većina donesenih rezolucija odnosila se na bolju suradnju među bankama, koju se namjeravalo ostvariti kroz osnivanje Međunarodnog instituta štednih banaka. Uzme li se u obzir nestabilnost perioda u kojem su se navedeni događaji događali, trebalo je vratiti povjerenje štediša u sustave i dodatno educirati ljude kako bi shvatili važnost štednje.
Štednja je jedan od temelja rasta i razvoja svake zemlje preko kojeg se dolazilo do višeg životnog standarda i stabilnosti nacionalnih ekonomija, te se u tom pogledu do danas nije ništa promjenilo.
Svjetski je dan štednje najpopularniji bio u razdoblju od 1955. do 1970. godine, jer se tada vrlo intezivno slavio diljem svijeta.
Države koje su pokrenule proglašenje Svjetskoga dana štednje bile su Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Bugarska, Čehoslovačka, Čile, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Japan, Jugoslavija, Latvija, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, SAD, Švedska, Švicarska, Španjolska, Urugvaj i Velika Britanija, a pozivnice za kongres bile su – među ostalima – upućene i predstavnicima Cipra, Estonije, Irske, Norveške i Portugala, donosi Wikipedija.
