Selo koje je na početku primalo žrtve seksualnog nasilja otkrilo je da su žene koje su dolazile željele živjeti u zajednici bez muškaraca
Jane je 38-godišnjakinja koja izgleda starije nego što jest, a živi u Umoji, selu u travnjacima sjeverne Kenije, koje je okruženo trnovitom ogradom. Za razliku od ostalih naselja, ovdje nema muškaraca.
Jane je u njega stigla nakon što su ju silovala tri muškaraca odjevena u vojne uniforme. Napali su ju kada je nosila drva za svojeg muža koji se bavi stočarstvom, odnosno uzgojem gusaka i ovaca. „Osjećala sam se toliko posramljeno da o tome nisam mogla govoriti drugim ljudima. Učinili su mi grozne stvari“, rekla je Jane.
Kako bi objasnila odakle joj ozlijede i zbog čega je depresivna, svekrvi je rekla da je bolesna.
„Koristila sam se tradicionalnom medicinom, ali nije pomoglo. Kada sam rekla svojem suprugu da su me silovali, prebio me sa štapom. Tad sam nestala i došla ovdje s djecom“, priča Jane kojoj su na nogama duboko usječeni ožiljci otkad su ju napadači gurnuli na zemlju.
Umoju je 1990. godine utemeljilo 15-ak žena koje su preživjele silovanja lokalnih britanskih vojnika, dok danas u njemu žive žene koje bježe od dječjeg braka, sakaćenja genitalija, nasilja u obitelji i silovanja.
Osnivačica i poglavarica sela je Rebecca Lolosoli. Nju je premlatila grupa muškaraca jer se u svojem selu usudila ženama govoriti o njihovim pravima. Nakon oporavka u bolnici, odlučila je osnovati isključivo žensku zajednicu.
Žene bez prava, napokon imaju svoju slobodu
Prvi članovi Umoje došlo su iz izoliranih afričkih plemena Samburu, iz sela koja se pružaju širom doline Rift. Od tada, žene i djevojke koje su čule za ovo utočište, dolaze i uče kako trgovati, podizati djecu i živjeti bez straha od muškog nasilja i diskriminacije.
Samburu pleme je vrlo usko povezno s plemenom Masai jer imaju sličan jezik. Kod njih se najčešće živi u grupama od po 10 polunomadskih obitelji, te su izrazito patrijahalni. Na seoskim sastancima sjedi se u krugu i raspravlja o važnim seoskim pitanjima dok su žene izvan njega, a samo ponekad im je dozvoljeno da kažu svoje mišljenje.
U Umoji je trenutno 47 žena i 200 djece. Žive skromno, a novac zarađuju izradom i prodajom nakita turistima i tako si osiguravaju hranu, odjeću i sklonište. Voditelji sela otvorili su čak i kamp na oko kilometar udaljenosti, pored rijeke gdje grupe safari turista mogu ostati te posjetiti Umoju.
Iskusnije stanovnice Umoje treniraju i obrazuju žene i djevojke uokolo Samburu sela o pravima poput onih o ranom braku ili obrezivanju.
Opremanje nakitom i perlama važan je dio Samburu kulture. Tako djevojke svoju prvu ogrlicu od oca dobivaju na ceremoniji poznatoj kao „nizanje perli“ pri čemu otac izabire jednog starijeg muškog „ratnika“ s kojim će njegova kći ući u privremeni brak.
Trudnoća je zabranjena, a kontracepcija nedostupna. Ako dijete zatrudni, prisiljena je na abortus kojeg obavljaju žene iz sela.
„Ako se djevojka uda u ranim godinama, neće biti spremna za majčinstvo. Prilikom poroda suočene su s mnogim izazovima: puknućima i krvarenjima jer su mlade“, objašnjava Milka, ravnateljica škole koja je izgrađena na zemlji u vlasništvu žena iz Umoje, a koja je otvorena za djecu iz okolnih sela.
Jedna od stanovnica je i Memusi koja je pobjegla od supruga nakon samo jednog dana braka 1998. godine „Kad sam imala 11 godina otac me prodao za krave. Suprug je imao 57 godina“, prisjeća se ona.
Judia je stigla u Umoju s 13 godina, a od kuće je pobjegla kako bi izbjegla brak. Tu je sretna jer ima podršku i pomoć.
„Vani vladaju muškarci pa žene ne mogu ništa promijeniti, a u Umoji imaju slobodu“, kaže Seita Lengima, jedna starija žena.
No u Umoji je i puno žena s malom djecom, pa muškarci iz susjednih sela pričaju da one odlaze u gradove gdje zavode muškarce, koji im zatim dolaze u posjet po noći, kad ih nitko ne vidi.
Iako za žene u njihovoj kulturi nije dobro da budu samohrane majke, još je gore, kažu, biti bez djece. No, unatoč svemu, mnoge stanovnice ovog kenijskog sela više ne mogu ponovno zamisliti život s muškarcima.
izvor:express.hr
