To ti je kao da ti se netko useli u kuću i ne stane na tome, nego ti još kaže gdje će tvoja žena spavati, tim riječima objasnio nam je poznati makedonski novinar što misli o referendumu za promjenu imena svoje države. Svima je jasno da je taj koji se figurativno useljava u kuću – Grk. Naime, bio sam u Makedoniji baš nakon referenduma, kada je aktualna bila tema o imenu države ‘gdje vječno sunce sja’, odnosno sporazumu koji je premijer lijeve vlade Zoran Zaev postignuo sa svojim grčkim kolegom Aleksisom Ciprasom o mijenjanju imena države iz Makedonije u Sjevernu Makedoniju. Nakon četiri dana putešestvija i razgovora s lokalnim ljudima shvatio sam da to neće ići baš lako…
– Pitanje je sročeno totalno krivo. Pitali su nas jesmo li za promjenu imena države i Europsku uniju i NATO. Jesam za EU i NATO, ali ne pod ovakvim uvjetima. Nisam izašao na referendum, tko ih je*e – rekao nam je poznati novinar ogorčen političkim stanjem u državi nakon što je ekipa šibenskih novinara uzvratila posjet Makedoniji u sklopu cehovske razmjene udruge ‘Hrvatsko-makedonska tangenta’. Naš posjet i uvid u stanje u Makedoniji omogućila je Agencija za podršku turizmu Republike Makedonije.
Naravno, stigli smo prvo u Skopje, u odličan hotel Panoramika, jedan od novijih i najboljih u gradu uređen u modernom skandinavskom sitlu, odakle se pruža prekrasan pogled na metropolu sa 600 tisuća stanovnika. To je grad možda i najpoznatiji po tome što ga je 1963. godine pogodio strašan potres i totalno ga razorio. Odlazimo do lokala Paris u kojem kreće druženje hrvatsko-makedonskih novinara uz možda najbolju i najhrskaviju svinjetinu koju sam jeo u životu. Uz prase i rakiju ‘žutku’, koja svoju specifičnu žutu boju dobiva jer leži u bačvama napravljenim od duda, neizbježna je tema referendum…
– Ogroman je pritisak na državu. U zadnjih šest mjeseci svi živi svjetski i europski dužnosnici su se izredali u Skopju, od Merkelice pa do Junckera. Svi se pitamo koja je šira slika – priča nam drugi novinar, urednik jednog od poznatijih web portala. A šira slika, ‘golema’ kako oni kažu, je ta da NATO želi zatvoriti svoju istočnu granicu primanjem Makedonije u svoju alijansu. I zato im je geopolitički važan dogovor s Grčkom.
Priča o imenu Makedonije tu staje…
Bure baruta u Makedoniji
Sutradan odlazimo do Mavrova i pitoresknog sela Galičnik na 1400 metara nadmorske visine, odakle se vidi najviši vrh Makedonije, Veliki Korab. Priča ide da čak ni Turci, koji su 500 godina bili u Makedoniji, nisu vladali Galičnikom jer je zimi gotovo nemoguće doći do njega. Više nema stalnih stanovnika otkad je baba Gaca umrla prije nekoliko godina, ali tamo svoje utočište pronalaze umjetnici, poput scenarista poznatog filma Bure Baruta, Dejana Dukovskog.
Možda je baš on bio jedan od onih koji je tog dana puštao reggae i dub glazbu dok je pisao svoj novi roman ili scenarij. Bio je tu uistinu surealan prizor – neprocjenjiva ljepota uz glazbu koja se širi iz galičke doline. Hodamo i srećemo prodavača u jedinoj trgovini. Riječ je o Damjanu, 62-godišnjaku koji živi u Skopju, ali porijeklo vuče iz Galičnika.
– Jaka je turistička sezona ljeti kada dolazi dosta ljudi. Ali, nije to više kao nekada. Svake godine sve je slabije. Ne znam isplati li mi se uopće imati dućan – govori nam Damjan i odmah nas upozorava da o politici ne zna ništa. Nije ni čudno s obzirom da mu do Mavrova treba najmanje sat vremena ne baš jednostavne vožnje po serpentinama, a onda još sat i pol do Skopja.
Ni Damjan nije izišao na referendum, kao ni najmanje milijun ostalih Makedonaca. Zanimljivo je to da i oni muku muče s biračkim popisima. Balkan u svojoj političkoj esenciji.
Elektrifikacija vs. sakralizacija
Spavamo u ski resortu Mavrovo koje je zimi nešto kao Kopaonik u Srbiji, Kupres u Bosni i Hercegovini ili nekad Bjelolasica u Hrvatskoj. Sada čeka zimsku sezonu, a krajolik je nevjerojatno lijep, kao i potopljena crkva sv. Nikole u umjetnom Mavrovskom jezeru. Priča je zanimljiva – tadašnje komunističke vlasti krenule su u elektrifikaciju zemlje i pedesetih godina srušile dio Mavrova, ali crkvu nisu dirali. Ona je danas atrakcija u jezeru o kojoj su pisali mnogi poznati mediji pa i Huffington Post.
Krećemo u posjet dva manastira; muškom, svetog Jovana Bigorskog i ženskom, Rajčica. Riječ je o vrlo poznatim manastirima u Makedoniji. U prvome živi oko 25 monaha, a u njemu se nalazi i najstarija ikona u Makedoniji s likom svetog Ivana Krstitelja koja navodno ima iscjeliteljske moći. Datira u 1020. godinu, dakle 34 godine prije velike ‘šizme’.
U Rajčici, 15-ak kilometara udaljenoj od muškog manastira, svoj dom i snažnu poveznicu sa Svevišnjim pronašlo je desetak monahinja. Iskušenička Mimoza, sestra koja je na ‘probi’, ispričala nam je priču o dijelu tijela Georgija Pobjedonosca, koji ima ugodan miris, kao i o činjenici da monahinje ručno rade mitre za episkope raznih pravoslavnih Crkava u Europi.
Svaka zemlja svoje Jan(j)če ima
Vraćamo se i spavamo u Janču… Nije to ono ličko Janjče na pola puta između Zagreba i Šibenika, već malo makedonsko selo u kojem žive Makedonci muslimani, takozvani Torbeši. Zaboravljeno selo postalo je hit kada se u njega s pečalbe vratio Tefik Tefikoski, pokupovao par kuća i izgradio premijerni hotel Tutto. Sada je to progresivno turističko mjesto u koje zalaze ljudi iz cijelog svijeta, a vole tamo doći i premijeri i predsjednici.
– Znaš što? Zatvorila ti mene prije desetak godina financijska inspekcija, a taj dan mi dolazi predsjednik. I oni što će… Daju meni da otvorim hotel i ugostim predsjednika, ali i onu traku da je ponovno nalijepim kada ode – onako iz rukava nam je kazao Tefikoski, čovjek koji je dobar dio svog radnog vijeka proveo u Italiji, a sada u zapadnoj Makedoniji provodi turističku revoluciju. Postao je poznat u cijeloj državi kao turistički reformator i čovjek ispred svog vremena, a predsjednik je udruge koja se bavim ‘slowfoodom’, dakle ljudi koji uživaju u svakom zalogaju.
‘Bolji život’ u Makedoniji
Na rasporedu je povratak u Skopje i susret s premijerom Zaevim u zgradi Vlade. Potrefilo se da mu je baš na taj dan rođendan. Nakon što smo ga čekali dobrih pola sata, stigao je mlađi čovjek poznat iz svjetskih medija kada je prije godinu i pol dana dobio batine od aktivista VMRO – DPMNE u Sobranju. Tada se, naime, dogovorio s albanskom manjinom i za predsjednika parlamenta predložio Albanca. Bila je to kap koja je prelila čašu desničara, a zbog tog krvavog i neciviliziranog incidenta tridesetak ljudi je u zatvoru, pa čak i neki parlamentarci koji su nasilnicima otvorili vrata.
Što je drugo tema nego referendum! Zaev je optimističan, premda je izlaznost za tako važan korak u razvoju napaćene zemlje bila, najblaže rečeno, mizerna – svega 36 posto. Ali to Zaeva ne sprječava da nastavi svoj naum i, kako kaže, približi zemlju NATO-u i Europskoj uniji. Tako nam je djelovao i kad nas je primio u svom uredu, u zgradi Vlade renoviranoj u neoklasicističkom stilu, s onim poznatim antičkim stupovima.
– Za promjenu Ustava i imena trebamo imati dvotrećinsku većinu. Makedonski narod birao je svoje predstavnike u Sobranje i oni će sada odlučivati o imenu. Imam potporu naroda, od 600 tisuća ljudi, odnosno 36 posto, preko 90 posto je za novo ime, a time i prekid grčke blokade – optimistično će Zaev pred šibenskim novinarima. A ispred zgrade Vlade su bili prosvjednici… Da, bolji život čeka Makedoniju.
Pričaju nam novinari da Zaev širi zarazni optimizam svojom personom pa nerijetko odu sretni s presice na kojoj on tvrdi, kao i nama, da su u godinu i pol dana njegova mandata porasla strana ulaganja za čak 230 posto. Pazite, i to u zemlji u kojoj je 400 eura odlična plaća…
Makedonci pazite, Grci!
U Skoplju se nalazim s prijateljem, hrvatskim Makedoncem Cvitanom Grguričinom, čiji je otac Ćirito bio zvijezda moje reportaže s otoka Žirja. Cvitan je mladi IT inženjer koji radi u blizini Trga Makedonije, tog antičkog Disneylanda u postkomunističkoj eri Makedonije. Prelazimo Vardar, stupamo u ‘Čaršiju’, u albanski dio grada koji kao da je druga država. Pravila više skoro pa ne vrijede.
– Ako su moji baka i djed po majčinoj strani mogli govoriti da su Makedonci, iako su dobivali batine radi toga od Srba i Bugara, zašto bih ja rekao da sam Sjevernomakedonac. To ne dolazi u obzir. Grci su nas puno previše puta prevarili da bih im vjerovao. Jednostavno smo im na meti, a dogovor Zaev – Cipras krije jako puno zamki – govori nam Cvitan dok ispijamo čaj na ‘čaršiji’, a jedan Albanac kolegici pokušava prodati kožnu jaknu.
Zamke su velike! Država se ne bi mogla zvati Sjeverna Republika Makedonija, već Republika Sjeverna Makedonija. Tako da postane nova nacija Sjevernomakedonci… Pitanje je što bi bilo s imovinom stotinjak tisuća Makedonaca iz Egejske Grčke koji su protjerani sa svojih ognjišta. Egejska Grčka je tek devedesetih godina postala Makedonija, a prije toga su ljude maltretirali ako bi govorili da su Makedonci. Puno je tu pitanja, a premalo odgovara, smatra Cvitan.
Antički Disneyland premlade nacije
Zanimljivo je da u Skopju, Ohridu, Mavrovu, Galičniku, Janjču baš nitko ne želi otvoreno pričati o referendumu. Ni prolaznici, ni taksisti, ni konobari, ni novinari… No na svakom koraku se može opipati razočaranje ljudi u kojima se probudio nemjerljivi inat. Osjećaj je takav da bi Makedonija proključala kad bi se promijenilo ime države…
Višemjesečna tortura plakatima, porukama, reklamama kako je promjena imena povijesni trenutak za ulazak u euroatlantske integracije, čini se, nije uspjela. U zemlji koja već 27 godina muku muči s Grcima oko svog imena, Bugarima oko jezika i povijesti, Srbima oko svoje pravoslavne Crkve, a Albancima kao najvećoj nacionalnoj manjini koja traži sve veća prava s kojima su i ratovali 2001. godine, malo toga ide kako treba. A opet, narod živi, ulice i lokali su puni veselih i pristupačnih ljudi.
Stoga, i nije čudan taj centar Skopja koji izgleda poput kakvog antičkog Disneylanda s kipovima Aleksandra Velikog, njegovog oca, majke, cara Samuila, Goce Delčeva na konju, iako povjesničari kažu da nikad nije jahao. Pa i najjača desna stranka im se zove VMRO – DPMNE po staroj revolucionarnoj organizaciji. U okruženju u kojem se nalaze, gdje ih svatko svojata i ne priznaje im identitet, oni traže svoju svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. To je prilično razumljivo za mladu državu, zakašnjelu naciju, koja je svoju punu i pravu državnost dobila tek u komunističkoj Jugoslaviji zahvaljujući Titu.
I onda dođe jedan Zaev i dogovori se da oni više neće biti Makedonci, već Sjevernomakedonci. E pa mislim da to baš i neće ići…
