U siječnju 1920. godine američka je vlada odlučila zabraniti proizvodnju, transport i prodaju alkoholnih pića. Jedine su iznimke napravljene za korištenje u medicinske i religijske svrhe. Motivi iza prohibicije bili su moralne i zdravstvene prirode, no umjesto da se njom potpuno eliminira ili barem smanji konzumacija alkohola, vladina je odluka polučila kontraefekt.
U vrijeme prohibicije konzumacija alkohola porasla je na jednu od najviših razina u američkoj povijesti. Ilegalna je proizvodnja bujala i dodatno osnažila organizirani kriminal te brojne bande pretvorila u prava mala carstva. Gangsteri poput Al Caponea u vrijeme prohibicije su mogli samo zadovoljno trljati dlanove. To je pak dovelo i do brojnih krvoprolića, kako između raznih bandi koje su proizvodile i distribuirale ilegalna pića, tako i u sukobima tih istih bandi sa snagama zakona.
Stvari su, ukratko rečeno, poprilično izmicale kontroli, a onda je krajem 1926. metaforički sve otišlo – kvragu. Na Badnjak te godine ulice New Yorka bile su ukrašene brojnim svjetlima i ukrasima. Ulice su ispunile obitelji u zajedničkoj radosti iščekivanja Božića. A onda je u bolnicu Bellevue ušetao rastrojeni muškarac koji je tvrdio da ga Djed Božićnjak progoni bejzbolskom palicom.
Prije nego što je osoblje shvatilo što je zapravo čovjeku koji je halucinirao, on je umro. Te iste noći u bolnicu je u sličnom stanju ušetalo još 60 ljudi. Osmero ih je umrlo. Kroz sljedeća dva dana zabilježena su još 23 smrtna slučaja uzrokovana – alkoholom.
Liječnici su bili naviknuti na svakodnevne prizore alkoholnog trovanja jer je ilegalno proizveden alkohol najčešće bio užasne kvalitete. Ali ovo, ovo je bilo nešto potpuno drugo, piše Slate.com. Pokrenuta je velika istraga čiji će rezultati po njenom završetku šokirati i istražitelje, ali i cijelu naciju.
Prohibicija je završila 1933. godine, a dotad je nacionalni program trovanja industrijskog alkohola, pokazuju brojke, ubio barem deset tisuća američkih građana. Iako je danas uglavom zaboravljen, takozvani ‘Kemijski rat prohibicije‘ ostaje jedan od najneobičnijih i najsmrtonosnijih odluka u povijesti američkog zakonodavstva.
O programu se počelo pisati još u vrijeme njegovog provođenja, ali ni to, ni sve brojniji smrtni slučajevi nisu ljude odvratili od konzumacije alkohola, kao što to nije uspjelo ni prohibiciji.
Sredinom 1927. godine u industrijski se alkohol u različitim dozama počeo ubrizgavati petrolej, benzen, živine soli, cink, kloroform, nikotin i mnogi drugi poznati otrovni spojevi. Čak 10% finalnog proizvoda sačinjavao je metilni alkohol koji se pokazao najsmrtonosnijim.
Iako su zdravstveni službenici odmah upozorili vlasti te ih pozvali na odgovornost, ona se oglušila. Smrtnost je najviše pogodila najniži ekonomski razred, siromašne koji nisu mogli priuštiti skupi i pročišćeni alkohol, navodi Slate.
Godine 1926. umrlo je 400 ljudi. Sljedeće godine taj se broj popeo na 700 samo u New Yorku, U sljedeće 2-3 godine od otrovanog je alkohola umrlo najmanje deset tisuća ljudi, a još ih je više završilo s doživotnim zdravstvenim posljedicama poput sljepoće. Za ‘Kemijski rat prohibicije’ nikada nije odgovarao baš nitko. Godine 1933. ukinuta je prohibicija, na police se vratio čisti alkohol, a tisuće mrtvih polako su zaboravljeni i izbrisani iz američke povijesti.
Izvor: 24sata
