STOTINE tisuća žena poslušno je služilo Hitlerovom režimu, a o njima se malo priča i malo zna. U prvom su planu uvijek bili njegovi generali i vojnici, no, bojna polja i logori nisu jedina mjesta na kojima su se događala masovna ubojstva.
Iako je bilo i mnogo onih koje su se dohvatile oružja, još je više bilo onih žena koje su Hitlerovom režimu pomagale “iz sjene” i s pozicija koje na prvi mah djeluju poprilično nevino – iz bolnica.
“Prve nacističke ubojice nisu bili čuvari u koncentracijskim logorima, već bolničarke, učiteljice i tajnice”, tvrdi autorica knjige “Hitlerove pomoćnice” i povjesničarka Wendy Lower. Ona u svojoj knjizi originalnog naziva “Hitler’s Furies: German Women in the Nazi Killing Fields”, priču smješta u bolnice, gdje je, kako tvrdi, započeo nacistički genocid.
“Prva metoda ubijanja bile su tablete za spavanje, injekcije i izgladnjivanje do smrti, a prve žrtve bila su djeca, posebno ona s nekim oblikom invaliditeta”, tvrdi autorica. Lower je detaljno istražila neke od životnih priča bolničarki, medicinskih sestara, učiteljica i tajnica koje su imale značajnu ulogu u nacističkom režimu, te objavila njihove portrete u svojoj knjizi. Neke od tih žena svjesno su i bez ikakve prisile odlučite služiti Hitlerovom režimu ne birajući sredstva kojima su dolazile do cilja i napredovale u “karijeri”.
Pretpostavlja se da je čak trećina žena nacističke Njemačke, odnosno ukupno 13 milijuna njih, aktivno sudjelovalo u brojnim organizacijama, institucijama i aktivnostima u sklopu Hitlerovog režima, a njihov je broj, prema procjenama, do kraja rata i narastao. Bile su potpuno ravnopravne svojim muškim “kolegama”, nosile su i koristile oružje te su revno obavljale svoje uloge – bile su upraviteljice, mučiteljice i ubojice.
Portret “Hitlerove pomoćnice” možda se najbolje može oslikati na primjeru Liesel Willhaus, žene jednog od zapovjednika zloglasnih SS jedinica koja je služeći Hitleru upoznala i svog budućeg supruga, a postoje priče da je sa svog vlastitog balkona ubijala Židove pucajući na njih pred vlastitim djetetom.
No, kraj ratnih strahota i slom Hitlerovog režima nije donio i kraj užasa ovih priča. Naime, velika većina ovih zločinki nikada nije odgovarala za strahote koje su počinile. “Najgore je to što se smatra da su one bile prisiljene na sudjelovanje u zločinima, pa ih se tako donekle pokušava opravdati, no, istina je da ih nitko nije prisilio, bio je to njihov vlastiti izbor”; zaključuje autorica.
IZVOR: index.hr
