Najmanje 20 godina i Njemačka i SAD su znali da je Jacob (Jakob) Frank Dencinger (Denzinger) u Hrvatskoj! I cijelo to vrijeme Dencinger, inače rođen u Čepinu, mirno je živio u Osijeku, nimalo ne krijući svoj identitet. Štoviše, njegov je kućni broj, uz točnu adresu, u telefonskom imeniku! Ovaj Folksdojčer se kao osamnaestogodišnjak pridružio Hitlerovim vojnim postrojbama, a od sredine 1943. godine bio je čuvar u koncentracijskim logorima, i to najmanje u njih pet.
Informacije iz Njemačke
Državno odvjetništvo preispituje je li Dencinger u vrijeme rata, dok je bio čuvar u tvornicama smrti, počinio ratni zločin.
Njegovu ulogu hrvatski tužitelji su počeli preispitivati ponukani tekstom svojedobno objavljenim u Jutarnjem listu kako u Hrvatskoj živi nekadašnji čuvar koncentracijskih logora. U tom članku nije bilo spomenuto čak ni njegovo ime. No, Državno odvjetništvo se obratilo tužiteljstvu u Njemačkoj i zatražilo informacije. Dobili su ime i prezime, te vrlo opsežnu dokumentaciju o njegovoj biografiji.
SAD je još 1989. pokrenuo sudski postupak za oduzimanje državljanstva Dencingeru (Denzingeru), poslovnom čovjeku iz Ohija, nakon što su primili dokumente da je “bio čuvar u više nacističkih logora”.
Dokazi poslani
U skupnom izvješću u o nacističkim suradnicima sastavljenim iz 2006., tamošnje je Ministarstvo pravosuđa napomenulo kako se Dencinger nalazi u Hrvatskoj kamo je – preko Njemačke – pobjegao čim je u SAD-u podignuta optužnica. Tek je lani u rujnu njemački viši tužitelj za zločine iz nacističkog doba Kurt Schrimm objavio da su završili predistragu te prikupili dovoljno dokaza o nacističkim zločincima, njih 30 iz Njemačke te sedmero iz inozemstva, među kojima je i “jedan od čuvara u nacističkim logorima koji se skriva u Hrvatskoj”. Dokaze su, kazao je, poslali nadležnim tužiteljstvima na kojima je da procijene koliko su oni čvrsti. večeras nismo mogli dobiti objašnjenje od Kurta Schrimma zašto se od rujna do danas nije ništa učinilo u slučaju Dencinger.
Dio objašnjenja leži zasigurno u činjenici da se svi okrivljenici – pa tako i Dencinger – terete za kaznena djela pomaganja u ubojstvima kao čuvari u konclogoru Auschwitz-Birkenau, ali nitko od njih nije do tada snosio nikakvu odgovornost, iako su za neke znali gdje žive, objasnio je tada glavni tužitelj. “Krivica” leži na stavu Vrhovnog suda SR Njemačke iz 1969. u slučaju Auschwitz da svakom čuvaru koncentracijskog logora mora biti dokazana osobna krivnja da bi ga se osudilo za pomaganje u ubojstvima. A to je u puno slučajeva bilo nemoguće dokazati. Istrage protiv čuvara krenule su novim smjerom 2011., kad je i započela akcija “Posljednja šansa”, novi val optužnica protiv nacističkih zločinaca.
– Ovo je utrka protiv vremena – kazao je tada Schrimm, aludirajući na visoku dob optuženika. Naime, 2011. je Središnji ured za otkrivanje nacističkih zločinaca, na čijem je čelu Schrimm promijenio strategiju te je uveo novu tezu po kojoj je svatko tko se našao na strani nacista u konclogorima, bez obzira na dužnost koju je obavljao, sudjelovao u mašineriji za masovno uništenje te da mu se mora suditi za pomaganje u ubojstvima. Sud u Münchenu prihvatio je njihovo obrazloženje te 2011. osudilo čuvara iz logora Sobibor, Ivana Demjanjuka na pet godina zatvora za pomaganje u više od 28 tisuća ubojstava. Taj je Ukrajinac preminuo prije pravomoćnosti presude.
IZVOR: Večernji list
