Josipa Rimac, bivša gradonačelnica Knina po prvi put otvoreno govori o razlozima zašto je MOST blokirao njezine šanse da postane ministrica. Isto tako govori o nadolazećim lokalnim izborima kao i radu oporbe u Kninu kroz 11 godina.
Trebali ste biti ministrica uprave, ministrica branitelja, potpredsjednica vlade, zamjenica ministra regionalnog razvoja.. Ništa od toga niste „dobili“. Sada ste saborska zastupnica, ali kako izgleda možda nećete biti na listi za parlamentarne izbore. Ako i budete ima najmanje 4 imena prije vas. Vidite li to kao neki svoj pad u politici? Kako to komentirate i gdje sebe vidite?
Kažu, kolo sreće uvijek se okreće. Onaj koji je dolje taj je i gore, pa i obrnuto. Ja imam sreću, za razliku od mnogih koji su se našli u sličnoj situaciju kao i ja. Kada sam se, slikovito rečeno, uspinjala na politički vrh nisam zaboravila komunicirati s ljudima koje sam, slikovito rečeno, ostavila pokraj ili iza sebe. Put do gore je bio teži i dugo je trebalo da se uspem. Ali pad je tako brz, prije svega jer je takva gravitacija.
Bila sam kandidat za potpredsjednicu stranke i tada je, na stranačkom izboru, izbor pao na druga imena i nisam ušla u predsjedništvo. Nisam htjela biti kooptirana, jer u životu nisam netko tko bi očekivao da mu se dodjeljuju funkcije. Za svaku poziciju sam se izborila, nekad nisam prošla ali i to je samo dio života.
Dvije stvari su mi bile važne kad sam dala ostavku na dužnost gradonačelnice. Prvenstveno to što sam u jednoj knjizi sumirala ono što je napravljeno kroz 10 godina. Netko te može voljeti ili ne mora, nekome može biti dobar ili loš projekt, ali nitko ne može reći da se nije napravilo. Uvijek se može voditi polemika da li je trebalo nešto napraviti umjesto nečeg drugog, ali postoji, recimo, prostorno planska dokumentacija ili stavka u proračunu koja odlučuje što se može raditi i gdje. Možeš čekati goluba na grani ili imati vrapca u ruci. Uvijek sam tražila da se realiziraju projekti, da grad ne stoji. Statistika je to i pokazala, ako pogledate broj nezaposlenih i broj projekata. Da nismo dali ruku DIV-u, što bi mi s ljudima koji danas rade tamo? Mogli su svi biti na zavodu za zapošljavanje. Mogla je tamo biti kupina, kao što je tamo gdje je nekad bilo Kninjanka.
Druga stavka je to što su DORH i USKOK odbacili istragu protiv mene, i s tim se pokazalo da sva ona podmetanja, sve što se pisalo protiv mene jednostavno nije istina.
MOST je blokirao vašu mogućnost da postanete ministrica. Što mislite zašto?
To je bila samo medijska slika, kada ulazite u izbore imate izborni stožer. Važna karika je PR tim i medijski tim. I sigurno da je druga strana, u ovom slučaju SDP-ova strana, odabrala nekoliko osoba na koje je usmjerila svoju negativnu stranu kampanje. Jedna od tih osoba sam bila ja, direktor kampanje. Oni su išli s pričom istrage, dok istraga nije bila okončana. Ja sam se mogla braniti ali to nije imalo osnove. Istraga je završena dan prije sastavljanje vlade i tada je već bilo kasno za bilo kakve aktivnosti. Ali ja nisam željela biti teret, ja sam znala da sam ja čista. A to što nisam postala ministrica, prije svega istraga je bila u tijeku, kao direktor kampanje sam imala najviše napada, izuzev Karamarka i Brkića najviše se napadalo mene ili su bili podjednako usmjereni. Onda je i MOST krenuo sa svojim uvjetima. Ti ljudi su mene poznavali samo iz medija, kakvu su sliku mogli imati o meni kad me poznaju, nego su sliku dobili iz medija? Mediji ostavljaju trajni trag. Veto je bilo od strane MOST-a, i ja nisam htjela biti teret stranci ali ni županiji.
Znači mislite da je upravo SDP kriv što niste postala ministrica? Točnije svojim napadima su stvorili lošu sliku o vama radi čega je MOST blokirao vaše šanse da postanete ministrica?
Stvorena je medijska slika oko mene, da sam ja upitnog morala i sumnjivih radnji, kako je pisano kroz medije, da je bilo nekih pronevjera i ostalo. Istraga je pokazala što je pokazala, meni nije bilo lako ali ja sam taj dan bila najsretnija. Titule mi nisu važne, važnija mi je čast nego titula. Ne moram ja sutra biti ništa, ne moram imati titulu gradonačelnice, saborske zastupnice ili ministrice. Ali meni je najvažnije da ja sutra, kada razgovaram s vama ili s nekim drugim, mogu vas pogledati u oči i da me nije sramota onoga što sam radila u ovih 10 godina, ja sam ponosna na sve i ničeg se ne sramim. Ponosna sam što sam u svom gradu, grad iz kojeg sam prognana s 10 godina. Ja i moja obitelj nismo potražili mjesto nigdje drugdje nego smo se vratili tu živjeti. Ne da bi uzeli nego da bi doprinijeli. Ali slika je stvorena kao da smo ja i moja obitelj došli kako bi stekli nekakvu korist. O čemu mi pričamo?
To je nešto što će svakog zaboljeti, ali to me nije obeshrabrilo da i dalje nastavim raditi za svoj grad, jer svatko bi rekao „pa meni je toga dosta, ja to ne želim“. Što se želi poručiti ovakvim medijskim natpisima, da na ovakvim područjima nema mjesta za mlade ljude ili da nema mjesta za nekog tko bi želio nešto raditi? Danas je Nikola gradonačelnik, sutra vjerujem da će gradonačelnik opet biti netko iz HDZ-a. Ali ako pogledamo što prođu svi na takvim pozicijama, tko će se odvažiti za neku poziciju? Kad sve analiziramo i vidimo koju sam kalvariju ja prošla kroz dvije godine, i da se u konačnici ne može napredovati jer je netko o tebi napisao priču. Pa toliko priča i legendi smo ćuli, one se i danas pričaju. Pet puta izrečena laž postaje istina.
Ja sam zajedno sa svojim suradnicima imala odabir, svaki put kad nešto izađe možemo to demantirati ili nastaviti radit. Ja sam mogla, svaki pit kad nešto izađe u medije stati sa svim aktivnostima u gradu, ne započeti crkvu, ne započet i ne napraviti muzej, ne napraviti Tomislavovu ulicu, ne završiti Požareve stube i reći idem se ja sada braniti. Ja sam izabrala ovo drugo.
Mislite da vas je to sve koštalo? Da radi, kako kažete, slike koja je stvorena o vama u medijima, nećete biti na listi za parlamentarne izbore?
Hoću li ja biti prva, peta ili pak deseta na listi, hoću li se uopće naći na listi, to mi uopće nije krajnji cilj. Prvenstveno mi je čast biti na listi. Ja i u ovih godinu dana, otkad nisam gradonačelnica, aktivno sam vezana za svoj grad i to na dnevnoj bazi. U svim projektima koje je trebalo završiti ali i u novim koje je trebalo otvarati. Svi ravnatelji i direktori ustanova, ne samo u Kninu nego i u drugim gradovima u županiji, kada im je trebalo otvoriti vrata, požuriti neki projekt, uvijek sam bila dostupna. A to hoće li neko od njih to sutra reći i hoće li to valorizirati u nekom slijedećem izbornom ciklusu, neka je njima na čast više nego meni.
Ja znam da sam za vrijeme svog mandata, mandata saborske zastupnice, najmanje govorila ali razlog tome je što su rasprave bile samo izvješća. Mi nismo imali niti jedan zakon o kojem se moglo razgovarati. Jedino o čemu sam govorila je lokalna samouprava i status jedinica lokalne i regionalne samouprave u novom zakonskom okviru, odnosno reformi vlade, u kojem nije bilo ništa za jedinice lokalne i regionalne samouprave. Pa sam se pitala što sada, hoćemo li državu gledati samo kroz ministarstva ili i kroz gradove i županije? Ali gledajući u smislu projekata koji su bili vezano za Šibensko – kninsku županiju, bila sam involvirana i za svaki projekt sam reagirala kao da je za moj Knin.
Osim vas niti aktualni župan, Goran Pauk, nije postao ministar. Da li još uvijek mislite da je on bio dobar izbor?
Pauka sam zagovarala kao ministra turizma i mislim da je to definitivno nešto što bi prema izbornom rezultatu, evidenciji novootvorenih hotela, projektu Kninske tvrđave, tvrđavi u Šibeniku, radu dva nacionalna parka, pripalo Šibensko – kninskoj županiji. Svi ti parametri u preduvjeti su Pauku kao kandidati davali najveće šanse. On ima iskustvo kao župan, kao dogradonačelnik, obrazovan je i ima sve preduvjete, tako da i danas mislim da nitko ne može biti bolji ministar turizma. Ali politika je upravo to, ona određuje i taj dio kadrova. Nekada dobro ali nekada i loše. Odluka je pala da neće biti on, i ta je odluka donesena s jako lošim argumentima. I ja sam to smatrala kao jednom lošom porukom prema Šibensko – kninskoj županiji, mi nikad nismo imali ministra.
Znači li to da Šibensko – kninski HDZ nije dovoljno jak kako bi progurao svog kandidata za ministra?
To nije bilo pitanje snage mene niti Šibensko – kninskog HDZ-a, to je bila jedan sasvim drugačija matematika, stranačka matematika o kojoj nikad nisam govorila. Ali, i danas smatram da je to bila stranačka greška. Ne znam bi li se onda kandidirao za županijskog predsjednika. Teško bi bilo stići sve to, biti ministar i predsjednik županijskog HDZ-a, to nije lako, mislim da ne bi stizao sve ako se želi to kvalitetno odraditi.
Javno ste podržali Pauka i na unutarstranačkim izborima u županiji, mislite li da je vaša podrška možda više odmogla nego li pomogla?
Dali smo potporu Pauku, ne želim za to, i ponosna sam da smo je dali jasno i glasno. Bili smo jedinstveni oko toga. U konačnici je ispalo kako je Pauk imao samo podršku Knina, što nije točno. Imao je on i određeni broj glasova iz ostalih dijelova županije, ali jedino je Knin bio stvarno jedinstven. Svi ostali su imali različite izbore i u tom slučaju ja nisam bila kandidat na županijskoj razini, jer po automatizmu kao saborski zastupnik sam član županijskog odbora.
Mislite da ste dosegli svoj vrh? Da ste dosegli svoj maksimum i da prema „gore“ više ne možete?
Ja smatram kako je moj najveći saveznik moj rodni list. Ja danas imam 36 godina i moje političke aktivnosti su počele puno ranije nego što su kod nekih mojih kolega. Mogu se usporediti s svojim kolegom Olegom Butkovićem , ista smo generacija, ali on je ipak napravio taj iskorak, stepenicu više, on je izabran za ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Isto tako i kolega Tolušić, mi smo svi negdje u godinu dana razlike. Oleg i ja možda imamo nekako sličniji put, u isto smo vrijeme krenuli kao gradonačelnici, ušli smo u predsjedništvo u istom mandatu, i bili smo sada kandidati za ministra. Oleg je realizirao, ja nisam.
Ali kada pogledamo naše vršnjake, pa neki danas još i studiraju. Ne treba biti pohlepan i netko tko će biti razočaran i nezadovoljan. Prije svega sam ponosna što sam 10 godina uzastopce bila gradonačelnica Knina, gradonačelnica koja je imala minimalno 5 protukandidata na svakim izborima, i opet svaki put sam dobila povjerenje građana.
Od svih gradova, Knin je specifičan jer struktura stanovništva nije domicilno, i moramo se dokazati. Danas neko može komentirati mene ovako ili onako, ali kada ste vi u sredini gdje vam znaju oca, majku, djeda, pradjed, baku. Onda je to drugačije . Danas, 20 godina nakon Oluje, mi se još ne znamo svi. S jedne strane to može biti dobro ako mislite da je neko idealan, a on nije, ali s druge strane možete nekog osudit bez razloga jer ne poznajete ni njega ni njegovu obitelj. I to je razlika između Knina i ostalih gradova, jer nitko nije dobio promjenu strukture stanovnika kao mi. Pogledajte sve gradove od Vukovara do Dubrovnika, kod svih prevladava domaće stanovništvo, izuzev u Kninu. Uzmimo Petrinju, Glinu, Sisak, sva ratom stradala područja.
U petom mjesecu iduće godine su lokalni izbori. Mislite li da nakon svega još možete računati na potporu Kninjana? Planirate li se opet kandidirati za gradonačelnicu?
17.5, treća nedjelja u 5. mjesecu, tako je definirano zakonski. Moram reći da u ovom trenutku o tome ni ne razmišljam, smatram da još uvijek traje utakmica koju sam zaigrala. Pitanje je kako će se odviti situacija na parlamentarnim izborima. Nikada nisam bila netko tko sjedi na tri fotelje, funkcije. Smatram da moramo disperzirati i decentralizirati sve funkcije i ovlasti pa tako i to. U ovom trenutku ne razmišljam o tome što će se desiti za godinu dana, samo o tome što mi kao ekipa, jer mi jesmo ekipa, možemo napraviti.
Imam političku odgovornost, operativnu političku odgovornost ima gradonačelnik kao i njegov zamjenik, predsjednik vijeća i svi vijećnici. Svi skupa razmišljamo što je to što trebamo još napraviti. Ne samo po pitanju lokalnih izbora, nego ono što smo obećali građanima prije četiri godine. Ja nikad nisam bila netko tko je zaboravio što sam prije četiri godine rekla građanima.
Išla sam na izbore 3 puta, i svaki put sam rekla što smo sve obećali prije 4 godine, što smo od toga izvršili ali i ono što nismo napravili radi određenih razloga, ali isto tako i ono što smo napravili iako to nismo obećali. Život ide, neke stvari možda nismo rekli ali smo ih napravili. Isto tako sada imam cilj da ono za što su mi građani dali povjerenje 2013. godine, meni, Slavenu i Nikoli, da vodim računa i u godinu dana pokušamo realizirati ono što nije realizirano, da se otvore neki projekti o kojima nismo tada razmišljali, jer jednostavno nije bilo tada takav trenutak. To nam je jedini cilj, a kad dođe trenutak za odabiranje kandidata zajedno ćemo donijeti odluku da idu oni koji su najbolji među nama i oni koji imaju potporu javnosti. Napravit ćemo snimku postojećeg stanja, znači uzeti bilo, kako bi rekli, svog stanovništva. To je sigurno, i nećemo ići u nešto za što nećemo dobiti potporu građana.
Ostatak razgovora s Josipom Rimac pročitajte na portalu Feral news
