OSJEČKI liječnik Denis Kraus otišao je raditi u Irsku i odnedavno je djelatnik bolnice u Galwayu. U razgovoru za Glas Slavonije otkriva razloge odlaska i po čemu se Irska razlikuje od Hrvatske. Odmah na početku je kazao kako je počeo osjećati da ovdje profesionalno nazaduje te da je stiglo posljednjih pet minuta za odlazak.
“Svakim danom sve sam stariji i vremena za ostvarivanje profesionalnih i financijskih ciljeva sve je manje, a što kasnije počnete, veću cijenu plaćate. U Hrvatskoj sam počeo stagnirati u profesionalnom smislu, a i to postaje preskupo. Čini mi se kako u Hrvatskoj jedino nazadovanje ili zaostajanje nije preskupo. U mojoj specijalizaciji postoji mnogo područja u kojima se anesteziolog može usmjeriti, odnosno subspecijalizacija, poput kardiotorakalna anestezija, neurokirurška anestezija, regionalna anestezija, pedijatrijska anestezija…. “, govori Kraus i dodaje kako od svega nabrojanog u Hrvatskoj postoji, formalnopravno samo subspecijalizacija iz intenzivne medicine.
“Nisam znao mogu li u životopis napisati čime se bavim jer to ne postoji!”
“Što ako se želite baviti nečim drugim? Ništa! To je vaš problem. Ja sam zadnje dvije i pol godine pred odlazak u Irsku proveo na kardioanesteziji koja formalnopravno ne postoji. Nisam bio siguran mogu li to napisati u svoj životopis budući da ne mogu podastrijeti nikakav dokaz o tome. No čini se da to nikome ne smeta. Mišljenja sam da u Hrvatskoj postoji redukcionistički način razmišljanja po kojemu stvari uvijek mogu biti lošije nego što jesu pa bi stoga uvijek trebali biti zadovoljni s postojećim stanjem, jer uvijek može biti lošije. S takvim načinom razmišljanja ne može biti nikakvog napretka u bilo kojem području pa tako ni u medicini”, kaže za Glas Slavonije liječnik koji je otišao u potragu za boljim životom.
“Uopće ne žalim što sam otišao”
“Prvih četiri do šest tjedana bilo mi je prilično teško. Došli ste u sredinu u kojoj nikada prije niste bili, nikoga ne poznajete, nitko vas ne poznaje. Irci baš nisu Nijemci ili Švicarci, što se tiče točnosti i ekspeditivnosti. Dobro je stalno ih ‘podsjećati’ da vam trebaju izdati nekakav dopis ili potvrdu, iznajmljivanje stana ili kuće traje duže nego što sam pretpostavljao, a čini se da irska birokracija pati od sličnih, ali ne istih bolesti kao i hrvatska birokracija. U konačnici se sve to sredi, ali treba biti strpljiv, što je često lakše reći nego učiniti. Bez obzira na sve, zadovoljan sam. Kada vas prođe početna kriza stvari počnu izgledati mnogo bolje. Uopće ne žalim što sam otišao, ponovno bih donio istu odluku. Dapače, svima bih preporučio odlazak u stranu državu na neko vrijeme. Ako ne zbog ekonomskih razloga, a svakako ne zbog političkih, onda zbog stjecanja dragocjenog iskustva. Procjenjivanje samoga sebe i Hrvatske ipak je objektivnije kada se učini i izvan Hrvatske, a ne samo iz Hrvatske. Drugim riječima, dva kuta gledanja objektivnija su od jednog.”, kaže liječnik.
“Svi prekovremeni su plaćeni”
Otkriva i kako u Irskoj radi kao stariji specijalizant te da mu je plaća oko dva i pol puta veća nego u Hrvatskoj.
“Što se novca tiče moja supruga ne mora raditi. Za razliku od Hrvatske ovdje su svi prekovremeni sati plaćeni. Sustav je vrlo jednostavan: operacija se ne smije odgoditi zato što se bliži kraj redovnog radnog vremena. To znači da ćete morati produžiti dok se sve ne obavi. Jednostavno prijavite kada ste produžili, u kojoj operacijskoj sali ste bili, ime bolesnika, koji je bio operacijski zahvat i do kada je trajao. Nakon što se to provjeri, sve vam plate. Također, u Irskoj postoje samo dvije porezne stope; niža od 20 % i viša od 41 %. Već i s osnovnom plaćom ulazite u višu poreznu stopu, tako da koliko god ekstra zaradili neće vam oporezivati ništa više nego osnovnu plaću, što znači da vam se isplati više raditi. U Hrvatskoj liječnici su obično u poreznoj stopi od 35 %, a ako im plate ekstra sate i dežurstva ulaze u stopu od 45 %, što znači da vam država uzme ekstra zaradu pa vam se ne isplati imati previše prekovremenih sati.”, opisuje Kraus.
Hrvatsku je u prvih šest mjeseci ove godine napustilo 450 liječnika, a očekuje se da će ih do kraja godine biti najmanje 600 koji su otišli.
IZVOR: Glas Slavonije/Index.hr
