Jasmin Klarić, novinar Telegrama pročitao je nacrt Zakona o pomorskom dobru i zaključuje da pozitivne strane prijedloga blijede pred specifičnom političkom i društvenom težinom mogućnosti da se na nekim plažama stave ograda, brava i cijena ulaza.
Kako je već bilo dosta buke oko ove priče, a prava kakofonija tek slijedi, valjda odmah istaknuti ključnu činjenicu – predlagatelj zakona, dakle Vlada, kani otvoriti mogućnost da u Hrvatskoj ubuduće postoje ograđene plaže na koje će se moći, ako ikako, ući samo uz – plaćanje. Iako je teško iz teksta zakona i svih najava vidjeti opasnost da se Hrvatska pretvori u Italiju, gdje skoro polovica plaža nije besplatno dostupna građanima, činjenica je da bi, za koju godinu, neke plaže na kojima su se slobodno kupale generacije, mogle postati dijelovi ograđenih turističkih resorta, u koje se neće moći ući ili će se za ulaz morati platiti, piše Telegram.
Iz resornog ministarstva će u neslužbenim razgovorima kazati: ‘Nećemo privatizirati plaže, pa nismo luđaci’, ali nacrtom zakona se nedvojbeno otvara mogućnost da se neke plaže stave pod koncesiju i da se, kako se to tehnički navodi, odredi ‘stupanj ograničenja i isključenja pojedine plaže iz opće upotrebe’.
Što bi moglo poći krivo?
Tu odluku će donosti jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i općine na moru, što na papiru možda i ne zvuči toliko loše, no u stvarnosti su baš lokalne političke razine često slabo kontrolirano i nikako medijski pokriveno leglo netransparentnosti. Jer, ako je neki načelnik spreman potrošiti javni novac u, recimo, bordelu, što bi moglo poći krivo s izdavanjem koncesije nekom hotelu na osnovu koje će se moći ograditi obližnja plaža?
Tako nešto, doduše, neće biti moguće s plažama u naseljenim mjestima – nacrt zakona to izričito zabranjuje. No, moći će se (članak 70.) izdati koncesija za plažu koja ‘po svom položaju čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednim ugostiteljskim i smještajnim objektom i nalazi se u turističkoj zoni izvan naselja’. Znajući da su mahom sve najbolje plaže smještene ‘izvan naselja’, valja još jednom ponoviti retoričko pitanje – što bi s ovim moglo poći krivo?
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
