Hrvatski studio za vizualne komunikacije, OmoLab iz Splita, napravio je fora projekt koji bi trebao pomoći djeci s komunikacijskim poteškoćama, točnije, djeci s disleksijom, piše portal Telegram. Omolab inače razvija komunikacijske alate za one koji imaju poteškoće s komuniciranjem pa su tako došli na ideju da razviju vlastiti font za disleksičare koji su nazvali OmoType.
Kako nam je ispričao osnivač OmoLaba, Petar Reić, na ideju je došao zbog svoje supruge i njihove jedanaestogodišnje kćeri koje su disleksičarke. Prije par godina, priča nam, njegova kći je upisivala drugi razred osnovne škole. Reić je tada uvidio sve probleme s kojima se njegova kći susreće pri čitanju. Pokušao je pronaći način kojim bi joj olakšao školovanje, no ostao je pomalo iznenađen kada je shvatio da ne postoje adekvatni alat za nešto što pogađa otprilike deset posto populacije.
S vremenom, počeo je razvijati ideju kako bi pomogao disleksičarima i počeo okupljati ljude koji bi mu u tome pomogli. Reić je kontaktirao i Marka Hrastovca, jednog od najboljih europskih tipografa koji je, među ostalim, i koautor fonta koji se koristi u pariškom muzeju Louvre. Skupljali su ideje, radili su testove, pa su na kraju sve pretvorili u jedan projekt. Tražili su i pomoć pri financiranju pa su došli do švedske zaklade Reach for Change, koja im je prva uskočila s novcem.
Počeli su okupljati logopede, dizajnere i dječje psihologe, koji su im pomogli usmjeriti projekt. Rezultat njihove suradnje je i stvaranje OmoTypea, fonta koji ima 48 različitih inačica pa je zapravo prilagodljiv djeci s različitim oblicima disleksije. Posebnost fonta je u tome što ostavlja dovoljan prostor između slova pa su zrcalno slična slova različito oblikovana što, zapravo, sprječava da ljudi s disleksijom zamijene recimo slovo b i d. Font ima i šest različitih debljina slova te četiri različita razmaka između slova. Upravo je taj razmak ključan u prepoznavanju slova kod osoba s disleksijom. Korisnik, roditelj ili terapeut tako može procijeniti koji font najbolje odgovara djetetu da postigne što bolje rezultate.
Pri razvoju fonta provodili su vlastito testiranje, a u rujnu se spremaju prijaviti na natječaj Ministarstva znanosti i obrazovanja kako bi osigurali sredstva za pravo znanstveno istraživanje na kojem bi radili u suradnji s fakultetima, recimo edukacijsko-rehabilitiacijskim.
– Vršili smo i svoje neovisno testiranje koje je provodila profesorica logopedije u suradnji s udrugom Dyxy i dječjom poliklinikom u Splitu. Testirali smo baš s djecom s poremećajima čitanja koja su podijeljena u 15 skupina s po 15 djece u dobi između 10 i 14 godina. Jedan od četiri fontova koji smo koristili je OmoType. Pri testiranju je korištena samo jedna od naših 48 inačica OmoTypea koja je imala odlične rezultate. Kada bi prilagodljivost bila još veća korištenjem svih 48 inačica fonta, rezultati bi sigurno bili još bolji, rekao nam je Reić.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
