Radnici Adria čelika drugi dan u šatoru: Kući nemamo što jesti, ovdje nam susjedi barem donesu kruha i jabuku

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Iza radnika Adria čelika je prva noć provedena u šatoru kojeg su podigli na privatnoj zemlji nasuprot željezare. Vlasnik i direktor Adria čelika, Nijemac Edgar Schumacher, nije im dopustio da prosvjeduju pred željezarom pa im je u susret izašao vlasnik obližnjeg zemljišta koji im je dozvolio da podignu prosvjedni šator. Traže isplatu šest zaostalih plaća ili pokretanje stečaja, u šatoru će se izmjenjivati svaki dan dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Tvrde da ih još nitko iz Uprave Adria čelika nije kontaktirao.

– Sramotno je da nam vlasnik nema što reći. Spremni smo ostati ovdje dok se naši uvjeti ne ispune. Navodno bi nam se sutra trebali pridružiti i radnici Kaštelanskih staklenika i još jedne firme iz Solina. Ljudi dežuraju non-stop, šator nikad nije prazan. Radnici su ogorčeni, ne znamo što ćemo, radimo svašta, šaljemo dopise, ali odgovora nema. Međutim, nećemo odustati dok se ne ispune naše zahtjevi – kaže radnik Damir Žaja.

Adria čelik zapošljava nešto manje od 200 radnika koji su zadnju plaću dobili potkraj prošle godine. Dio njih pokrenuo je zahtjev za stečaj poduzeća, a predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata, Ozren Matijašević, pozvao je Trgovački sud da hitno pokrene stečajni postupak. Budući da je firma u blokadi, uvjeti za stečaj su ostvareni.

– Ne znamo je li nam gore kada radimo ili kada ne radimo. Kada ne radimo onda barem nešto dobijemo s biroa. Sretni smo što nam susjedi ovdje donesu jabuka, kruha i vode – opisuje radnik Stjepan Novak te dodaje kako su šator podigli i kako bi u izbornoj godini poslali poruku Vladi.

– Mi samo želimo raditi, ja imam 450 dana prve ratne linije, nisam tražio penziju, mislio sam da ću moći živjeti od svoga rada. Neki su dali otkaz da bi barem s biroa dobili tisuću kuna da im struju ne isključe. Očajni smo, nervozni smo, a i dok smo radili dobivali smo manju plaću pa sada i odvjetnika moramo plaćati da bi se na sudu izborili za ono što je naše. Dok smo radili smanjen je broj radnika, radili smo za šest ljudi, po 12 sati, a sve što bi dobili bio je sendvič i voda. Ako sada odemo kući nemamo što jesti, ovdje ćemo barem dobiti kruha i jabuku – dodaje Novak.

Poslodavac je radnicima dužan između 20 i 28 tisuća kuna bez kamata. Početkom svibnja su doznali da je za njih 160 pripremljen otkaz ugovora o radu, ali je ta odluka povučena.

– Kada gledam prošlost željezare ljudi su uvijek ispaštali. Tu smo vidjeli svoj kruh i borili smo se za željezaru, ali u zadnje vrijeme nam dolaze loši vlasnici koji rade kratko vrijeme, pa nastanu problemi. Ljudima je dogorjelo do nokata i ovo je jedini izbor da se prekine agonija. Živimo loše, ja imam trešnje na selu i to će mi pomoći na jedan način, ali to je privremeno. Uvijek su radnici ti koji teško nastradaju – zaključuje Mladen Bekavac.

IZVOR: dalmacijanews

FOTO: adriasteel.com


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.