Na današnji dan 879. godine Papa Ivan VIII. na misi je blagoslovio kneza Branimira, hrvatski narod i zemlju, a već 7. lipnja knezu Branimiru iz Rima je uputio pismo na pergamentu veličine 24 puta 34 cm. Pismo počinje riječima – Dilecto filio Branimir ili Ljubljenom sinu Branimiru.
Pismo je izrazito srdačno sročeno, a sadrži i obavijest o tome da je papa blagoslovio kneza Branimira, cijeli njegov narod te cijelu njegovu zemlju. Time se to pismo smatra i onovremenim priznanjem hrvatske samostalnosti i suverenosti, a 7. lipnja danas se obilježava kao Dan hrvatske diplomacije.
Zanimljivije zvuči činjenica kako je Franji Tuđmanu, koji je upravo 30. svibnja u Saboru bio izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, bilo predlagano da se prva sjednica novog saziva Sabora umjesto 30. svibnja 1990. održi 7. lipnja. Tako bi se između ta dva važna datuma 879. i 1990. godine ispunilo upravo 1111 godina, a moguće je kako bi i građani Republike Hrvatske u tom slučaju kao Dan državnosti, umjesto 30. svibnja, obilježavali upravo 7. lipnja.
Pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru čuva se u Vatikanskom arhivu, a njegov tekst u nastavku donosimo u cijelosti:
Ljubljenom sinu Branimiru.
Čitajući pismo Tvoje plemenitosti, koje si nam poslao po časnom svećeniku, zajedničkome vjerniku, Ivanu, sjajnije od svjetla smo upoznali, kolika je Tvoja vjera i iskrena pobožnost prema crkvi sv. Petra i Pavla i Nama. A jer Božjom pomoći kao vjerni sin sv. Petra i Nas, koji ga Božjom pomoći zamjenjujemo, ponizno ispovijedaš i želiš biti poslušan, ovim pismom Našega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i očinskom ljubavi kao predragoga sina, koji se vraća u krilo sv. Apostolske Stolice, majke Tvoje, s čijeg su prečistog vrela Tvoji oci pili medonosne rijeke svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostolskom dobrotom njegujemo, da posjedujući milost i blagoslov Božji svetih apostola Petra i Pavla, apostolskih prvaka, uvijek budeš čio i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasijedati na ljudsko spasenje, te željnu pobjedu nad neprijateljima lakše izvojuješ, jer kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima.
I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: ‘Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji’; a on sam veli u evanđelju: ‘Tko mene ljubi, držat ce riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.’ Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaje, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: ‘Proslavit cu one koji mene slave.’
I budući da si nas preko svećenika Ivana zamolio, da bi te za veći Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, učinili smo to rado. Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega čitali misu pred žrtvenikom sv. Petra, da uzmogneš ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduješ za sve vijeke.
Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga svećenika Ivana odredili za poslanika bugarskome kralju, pa te molimo, da za ljubav Božju dozvoliš, da to poslanstvo obavi bez krzmanja, te stoga Tvojoj ljubavi mnogo puta zahvaljujemo.
