Prije tjedan dana na Jadrolinijinom brodu Cres dogodila se nesreća u kojoj je nastradao prvi časnik palube Ante Barić. Do nesreće je došlo prilikom ukrcaja automobila na trajekt zbog koje je, kako doznajemo, zadobio teže tjelesne ozljede te je hospitaliziran u zadarskoj bolnici – piše Index.
Prvi časnik palube Ante Barić (50) zaposlenik je Jadrolinije već 10 godina i radi smjene do 12 sati. Index je razgovarao s Barićem, koji nam je objasnio što se točno dogodilo u trenutku nesreće zbog koje trenutačno leži nepokretan u bolnici.
“Skupljao sam karte pri ukrcaju na brodu nešto malo prije 18 sati. Auti su se krcali u dva reda da bi se uspijevalo ići na vrijeme redovnog polaska pruge. Došao je kamper sa slovenskim registarskim oznakama, njemu sam ja uzeo kartu i kako sam se okrenuo on je krenuo i udario me desnom stranom i bacio na lijevu stranu na drugi auto koji je čekao da mu uzmem kartu.
Ja sam se odbio, ali on nije stao i dok sam još imao snage lupnuo sam dva puta da stane pa su reagirali i ljudi i on se zaustavio. Da nije stao, ne znam što bi se dogodilo, mogao me je ubiti. Nakon toga su mi ljudi pomogli i posjeli me, od šoka nisam mogao doći sebi, a ubrzo je došla i hitna pomoć iz Novalje”, prepričao nam je pomorac Barić, koji je još pod šokom.
“Nisam dobro, ne znam što se događa, ležim ovdje bespomoćan sedam dana i oduzet sam od kralješnice prema dolje. Imam kateter i pelene, užasno. Još sam pod šokom. Nitko mi ništa ne govori, doktori se samo vrte po bolnici. Sam sam, obitelj mi živi u Rijeci, a nisu me mogli posjetiti jer mi je supruga imala koronu.
Iz firme me nitko nije nazvao niti pitao kako sam, a ni moju obitelj. Supruga i ja smo pokušali organizirati prebačaj za Rijeku, ali sam dobio urinarnu infekciju i visoku temperaturu i sad čekamo ponedjeljak da me prebace. Nitko se iz firme, a ni mog sindikata nije ponudio pomoći. Nisu me došli posjetiti niti su iskazali empatiju prema svojem zaposleniku.
Otuđen sam od obitelji, ne znam hoću li više hodati, ne znam što se događa i zbog svega sam psihički loše pa sam jutros zatražio pomoć psihijatra. Jedino me je moj kapetan broda Cres Sebastian Benić posjetio, on je odmah intervenirao i napravio sve što je mogao. Iz solidarnosti su me posjetili i kolege pomorci Ivan Srzentić i Ivica Gobin jer ovdje nemam obitelji pa su mi donijeli vode i hrane.”
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
