Pokolj na Ovčari, odnosno pokolj u Vukovaru, bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara. Tada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, uglavnom Hrvata. Većina njih su bili pacijenti vukovarske bolnice, iz koje su odvezeni u logor Ovčara te potom smaknuti u divljini. To je bio najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Među ubijenim i nestalim nalazile su se tri žene, jedan 84-godišnji muškarac i 16-godišnji dječak. Mlađe od 50 godina bile su sve osim 23 žrtava. Među ubijenima su bili francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier i hrvatski novinar Siniša Glavašević. Na Ovčari nisu ubijeni isključivo Hrvati, već i više Srba branitelja grada, Bošnjaka, Mađara, kao i jedan Francuz i Nijemac. Među ubijenima je bio i nećak generala JNA Andrije Rašete, koji nije nosio njegovo prezime, a u bolnici je izdavao lijekove.
Ovčara je bila farma u sklopu vukovarskog poljoprivrednog kombinata VUPIK-a. U dijelu gdje su bili hangari za skladištenje, napravljen je koncentracijski logor; hangari su bili ograđeni sa svih strana i lako ih je bilo čuvati. Logor Ovčara otvoren je početkom listopada 1991. godine i kroz logor je prošlo 3.000-4.000 zatočenika. Tu su počinjeni razni ratni zločini, jer su na par kilometara u blizini sela naseljena srpskim stanovništvom i svi uniformirani agresori došli su na Ovčaru, kao i u Velepromet da se namire za svoja stradanja u agresiji na Republiku Hrvatsku.
Srpska vojska deportirala je 400 prebivatelja iz vukovarske bolnice u autobusima do logora Ovčara. Razulareni, pijani uniformirani pripadnici Teritorijalne obrane, JNA (pod zapovjedništvom Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina i drugih), četnici, šešeljevci, arkanovci i drugi činili su strahote u logoru, premlaćujući, maltretirajući i terorizirajući zarobljenike. Zarobljenici su na kraju odvedeni na strijeljanja. Dok su u hangare dolazile uniformirane osobe s bejzbolskim palicama, motkama, lancima, kundacima te neprestano udarale zatočenike, među njima je bio tadašnji gradonačelnik Vukovara, Srbin Slavko Dokmanović, koji je sudjelovao u batinanju. Dokmanović je za ova nedjela izveden pred haški sud.
Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi sprječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. 60-ak osoba se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna.
