Svaki dan više od 700 dobrih ljudi u Hrvatskoj daruje krv. No s obzirom na to koliko ljudi, pogotovo mladih odlazi iz zemlje, neki se pitaju i hoće li to dovesti do negativnih posljedica u slučaju transfuzijskog liječenja.
Naime, potrebe za krvnim pripravcima samo i isključivo uvjetuju bolesnici koji trebaju transfuzijsko liječenje, a u medijima često možemo čuti apele za darivanjem krvi. I to ne samo kao promociju ove plemenite geste, već i često u slučaju nestašice zbog koje se odgađa niz operacija.
‘Dnevne potrebe bolesnika u hrvatskim bolnicama su 700 do 750 doza krvi, dakle, svaki dan više od 700 dobrih ljudi daruje krv. Brojne su indikacije za transfuzijsko liječenje, a te odluke donose kliničari koji liječe bolesnike s nakanom nadoknade onih krvnih sastojaka koji bolesniku trebaju jer ih je izgubio zbog krvarenja, zbog nekog patološkog procesa ili zbog neke agresivne terapije koja uništava krvne stanice. Važno je nadoknaditi krvne sastojke kako bi organizam normalno funkcionirao. Transfuzijsko liječenje je nezaobilazno u većini kirurških grana – transplantacijska medicina, kardiokirurgija …, kod internističkih liječenja, u ginekologiji, onkologiji ‘, za Vijesti.hr objasnila je Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu.
Prošle godine je u Hrvatskoj prikupljeno 195.000 doza krvi koju je darovalo 94.000 davatelja što je, kaže Jukić, zadovoljavajuć broj koji u posljednjih nekoliko godina neprestano pomalo raste: ‘Za očekivati je i neku stagnaciju u potrebama, prvenstveno zbog sve razvijenije medicine, sve vještijih operatera – primjerice pri prvim transplantacijama jetre trebalo je 10 puta više krvnih pripravaka nego danas; bolje opremljenosti bolnica, zamjenskih lijekova …, a u konačnici s 44 darivanja na 1.000 stanovnika Hrvatska je ravnopravno usporediva s razvijenim zapadnim zemljama. I kod njih je stagnacija u potrebama, a i oni imaju ponekad potrebe pozvati nositelje pojedinih krvnih grupa zbog povećane potrebe bolesnika’
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
