zmaku, a marina se nije ni počela graditi. Nevjerojatno je da je investicija od gotovo 10 milijuna eura na čekanju dok gospodarstvo nezaustavljivo tone, a Vlada nema nikakvu ideju kako bi zemlju izvukla iz krize. Ta ista Vlada RH još 2012. dala je pravo koncesije tvrtki “Laguna Trade” na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i korištenja luke nautičkog turizma – Marine Gruž na dijelu k.o. Gruž, Dubrovnik. Tvrtka “Laguna Trade” d.o.o. iz Rogoznice u vlasništvu je Franje Pašalića, vlasnika Marine Frapa u Rogoznici, jedne od respektabilnih marina na Mediteranu koja je i dobitnik brojnih nagrada, među ostalima i dviju međunarodnih. Tu nastaju problemi…
Pašalićev projekt ne može biti realiziran jer mu konzervatori – jedno od 14 nadležnih tijela koje izdaju dozvole – tu dozvolu ne daju. Trinaest nadležnih tijela dozvolu je dalo, ali oni ne. Konzervatorski odjel u Dubrovniku, naime, “ne podržava izmjenu važećeg UPU-a Gruški akvatorij kojim bi uslijedilo sužavanje morskog prostora akvatorija, dok bi povećanje izgradnje u moru i na kopnenom dijelu zaljeva dovelo do neprihvatljivog narušavanja zaštićene povijesne cjeline gradskog predjela Giman”. Pašalić, naime, ne zna što bi s recepcijom marine koja je smještena preko prometnice i u privatnom hotelu, kako to UPU nalaže.
Recepciju marine smjestili u privatni hotel
Najblaže rečeno, neobično je da jedan urbanistički plan uređenja nalaže da se nužni sadržaji jedne marine, među ostalim i njezina recepcija, smjeste unutar nečijeg privatnog hotela, i još u izvankoncesijsko područje. Stvar postaje logičnija kad se prisjetimo da je taj privatni hotel u vlasništvu “Atlantske plovidbe”, čija se tvrtka, “Atlant marina”, također natjecala za koncesiju u Gruškoj vali, ali je nije dobila. Čini se da se već prije, kad je “Atlantska plovidba” sufinancirala UPU Gruški akvatorij, odredilo tko će dobiti pravo gradnje marine, a to nikako nije trebao biti Pašalić. Sve je, naime, bilo pripremljeno za ovaj pothvat. Prostorni planovi, studije, sve osim odluke Vlade o dodjeli koncesije u listopadu 2012. godine.
Tu se klupko počelo odmotavati, što nas je dovelo do tipične hrvatske priče o kojoj javnost ništa ne bi znala da se u igru nije upleo vlasnik rogozničke marine. On sada ne zna što bi s tim “nužnim sadržajima” u izvankoncesijskom području, u tuđemu hotelu i preko prometnice, jer takva recepcija marine ne postoji nigdje u svijetu, kaže Pašalić.
Manjak kvadrata
– UPU je očiti dokaz pogodovanja “Atlantskoj plovidbi” i jasna naznaka nezakonitih radnji kojima se smišljeno išlo na diskvalifikaciju svakog drugog potencijalnog koncesionara za ovaj zahvat osim “Atlantske plovidbe” – siguran je on, zbog čega je tražio kvadrate na pontonu na kojemu bi izgradio sve nužne sadržaje, i to unutar koncesijskog područja.
Gotovo je nemoguće, objašnjava, graditi recepciju marine na pontonu unutar koncesijskog zahvata na samo 200 četvornih metara. Zato je i bio na sastanku s gradonačelnikom koji mu je obećao 400, ali o tome nema pismenog traga. A ni tih 400 kvadrata nije dovoljno, jer po pravilniku o kategorizaciji marina s tri ili četiri sidra, 395 kvadrata dovoljno je tek za zatvorene sadržaje, te još najmanje 655 za otvorene, što je minimalno 1050 kvadrata.
Tko će i na koji način na kraju imati marinu Gruž, bit će zanimljivo pratiti, kao što će biti zanimljivo otkriti i zbog čega je UPU Gruški akvatorij nacrtan kako jest.
Vlahušić: Najlakše je da čovjek odustane od koncesije
A zašto je GUP određivao, dok UPU i sada određuje, da se nužni sadržaji jedne marine smjeste u privatni objekt “Atlantske plovidbe” i je li im se time pogodovalo? – pitanje je upućeno gradonačelniku Andru Vlahušiću.
– Tada su bila takva vremena. Bilo pa prošlo! Ne govorimo o investitorima, nego o prostornom planu. Govorimo o Dubrovniku, jednom uljuđenom gradu, sigurnosti prometa – odgovara Vlahušić.
– Nema sojenica u moru! Gospodin Pašalić smatra da je Dubrovnik naselje nižeg reda od Rogoznice gdje se može širiti i nasipavati koliko hoće, ali to se ovdje ne može. To nije ponton, to je naselje na moru. To je zajednički stav Grada, lučkih uprava, konzervatora i svih ostalih. U okviru onoga što je dozvoljeno, sve se može napraviti. Najlakše je da čovjek odustane od koncesije i da se raspiše nova – zaključuje Andro Vlahušić, ali Pašalić se ne da.
