‘Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil. Kupi mi medu i zeku, kolica i jugovinil…’ pjevala je Zdenka Vučković nekih davnih godina Ivi Robiću.
Današnja generacija mladih ljudi, nazvana Millennialsa ( generacija rođena između 1980. i 2000. godine ) u strahu je hoće li si moći priuštiti još jednog člana obitelji pa se zna dogoditi da se čeka na dijete do nekih boljih dana kada će materijalne prilike biti bolje. Cijene idu gore, troškovi života su sve veći, samo pogled na samoposlugu već ‘nabije’ bar sto kuna računa, a imati dijete nije besplatno. Živimo u vremenu gdje cijena kilograma limuna doseže trideset kuna, a kuglica sladoleda deset.
MALA DJECA, MALI PROBLEMI
Djeca su najveća životna radost i niti jedna računica to neće promijeniti, ali da dijete znatno utječe na budžet, ne može se osporiti. Ipak, kada dijete dođe, čovjek se uvijek snađe – podredimo svoje luksuze djetetu jer dijete postane naša najveća dragocjenost.
Izreka kaže: Mala djeca, mali problemi. Velika djeca, veliki problemi. To se može primijeniti i na financije. Obrazovanje je skupo, počevši od najranije dobi ti troškovi samo rastu s djetetovim godinama.
Jesu li ljudi koji se iz materijalnih razloga odluče imati samo jedno dijete sebični ili realni? U razvijenim zemljama Zapada broj obitelji sa jednim djetetom je u porastu, a posebice se to odnosi na urbane sredine. U Engleskoj, primjerice, čak 46 % obitelji ima samo jedno dijete. Hrvatski prosjek je ipak drugačiji, ali situacije gdje je majka ostajala kući i odgajala dijete su sve rjeđe. Jedan razlog je svakako i samostalnost žene kojoj je karijera bitna, ali ostaje i onaj drugi – od jedne plaće je teško preživjeti i uzdržavati obitelj. Baka servisa ima sve manje jer i bake rade, a vrtići isto koštaju. Provjerili smo kod nekoliko šibenskih obitelji sa djecom kakva je tu financijska situacija i što oni imaju reći o ovoj temi.
– Imati dijete je najveća radost koju netko može doživjeti. Kada rodiš više nisi ti bitan, dobiješ novi centar svojega svemira i niti jedna računica to ne može promijeniti. Ali da je danas lako sve to financijski izdržati – nije. Imam bebu od 4 mjeseca i troškovnik trenutno izgleda ovako: Pakiranje pelena od cca 70 komada 100 kuna, i na kraju mjeseca na pelene ode više od 400 kuna. Ukoliko dojiš – na konju si. Inače – kupuj hranu gdje posudica dođe 50 kuna i traje niti pet dana. Mjesečno dođemo do 300 kuna. Robica se preraste ekspresno, prosječna kolica dođu oko 4 tisuće kuna, krevetić, šamponi, kremice, maramice…Riječ je o velikim svotama pa se danas ljudi snalaze na razne načine. Uvijek se nađe netko od koga se može posuditi robica ili kolica. To je veliko olakšanje za budžet. Ovo su sve troškovi za bebu do 6 mjeseci, a kada krene dohrana onda postane veselo – priča nam jedna novopečena majka( podaci poznati redakciji).
EKONIMIČNOST PRIJE SVEGA
Veće dijete, veći troškovi. I tu nije riječ o luksuzima i posebni prohtjevima djece. Današnja vremena roditelje ali i djecu uče kako biti ekonomičan i znati da nije uvijek sve dostupno odmah i sad.
– Imam dvoje djece i oboje idu u vrtić. Puno je tu troškova ali se uvijek nađe neka sredina pa se da izgurati svaki mjesec. Ono što moraju imati svaki dan, a to su odjeća, obuća i, naravno, hrana se kupuju po potrebi, malo po malo.
Naučeni su i razumiju kad im kažem da nemam, shvaćaju da ne moraju imati sve što naume. Današnja vremena nas čine ekonomičnima na svim poljima.
Najbitnije je da imaju sve što im je potrebno za normalan život i razvoj. Ponekad je novca više, ponekad manje pa sukladno tome i živimo. Prošlu jesen mi je kćer krenula u školu i tu već imamo trošak od oko dvije tisuće kuna za pribor, knjige i robu. Ja sam svaki mjesec kupovala malo po malo i uspjela je spremiti za početak škole, a da nisam ni osjetila – iskustvo je majke dvoje djece.
Bitno je djecu naučiti od malih nogu da se ne može uvijek dobiti sve što požele, a to je i najbolje priprema za život kada se jednog dana i osamostale.
Djeca su se uvijek znala rugati jedni drugima, tako je bilo i prije deset i prije pedeset godina. Starije generacije ipak ne pamte da se rugalo nekome jer je siromašan. Rugalo se nekome jer je mršav, debeo, ima kovrčavu kosu ili veliki nos. Danas smo svjedoci događaja gdje se djeci ruga jer nemaju iphone ili markiranu odjeću što dovodi do situacija do roditelji upadaju u dugove kako bi djeci priuštili skupu igračku. Kućni odgoj ima vjerojatno najvažniju ulogu u svemu tome, ali ponekad se teško boriti protiv sredine u kojoj dijete živi i s kojom odrasta.
Ponekad djeca, da bi bila prihvaćena u društvu, izaberu slabije od sebe za ruganje i zlostavljanje koje može ostaviti dalekosežne posljedice na dijete i u kasnijim životnim razdobljima.
LJETNI POSAO – SPAS ZA KUĆNI BUDŽET
Kada dijete dođe u određene godine u kojima može naći ljetni posao i time popraviti kućni budžet, roditelji ‘lakše dišu’.
– Kćer je sama odlučila pronaći ljetni posao kako bi zaradila za ekskurziju i džeparac, a mi smo je u tome podržali iz više razloga. Prvi je svakako taj što je maturalno putovanje veliki luksuz i udarac na kućni budžet, a drugi je što smatramo da posao u tinejdžerskim godinama može imati samo pozitivan rezultat. Dijete shvati koliko je truda potrebno da se novac zaradi i neće ga više tako olako shvaćati. Troškovi su danas veliki, a potrebe djece ništa manje. Knjige, pribor, tečaj jezika, a uskoro nas očekuje i fakultet. Ukoliko bude riječ o drugom gradu ti će troškovi biti jako visoki, ali ukoliko joj fakultetske obveze budu dozvoljene studentski posao nije isključen. – priča nam majka malo starijeg djeteta
DIJETE – NERAZUMNO ULAGANJE
Kad bi sve ovo gledali matematički i znanstveno ekonomski, dakle poprilično hladno, imati djecu danas bi bilo okarakterizirano kao financijski nerazumno ulaganje čime se dođe dozaključka da djecu imamo jer ih volimo imati kraj sebe. Djeca bi se prema ovome savršeno uklopila u ono što ekonomisti nazivaju ‘luksuz’ – nije nam teško na njih potrošiti sve naše prihode jer u njima uživamo, volimo se njih hvaliti i pružaju nam osjećaj važnosti.
To je ako bi gledali matematički i bez emocija, ali djecu svesti samo na brojke i uspoređivati taj ‘luksuz’ sa drugim luksuzima jednostavno nije moguće. Dijete nije Porsche s kojim se volimo hvaliti, ali koji nam ‘guta’ puno goriva. Dijete je dio nas, naš svemir i niti jedna računica to ne može promijeniti. Da je lako, nije i tu će se vjerojatno složiti svi roditelji, ali isto tako će ti isti roditelji se odreći nekih svojih ‘gušta’ da bi dijete imalo sve što mu je potrebno za normalan život.
Život u plusu na bankovnom računu danas je urbana legenda i čekati da dođe do toga da bi se imalo dijete možda će biti kao čekajući Godota. Na svakome je da donese odluku kad će i hoće li imati djecu, ali svi primjeri govore da bez obzira na materijalnu situaciju i troškove, odluku o djecu nisu nikada požalili. Ne kaže se uzalud da su djeca naše najveće blago.
foto:ilustracije
