Svojevrsni rat ugostitelja zavladao je ovih dana u centru Šibenika, u staroj gradskoj jezgri između vlasnika kafića Bono i Giro Espresso, ‘starosjedioca’ Damira Žaje i Zlatka Vukičevića te ‘novopridošlice’ Tomislava Mrdeže, vlasnika novootvorenog kafića Hendrick’s. Zbog štekata na atraktivnom trgu u Ulici Božidara Petranovića jučer je morala intervenirati i policija koju su pozvali gradski komunalni redari. Mrdeža, naime, nije mogao ‘izbaciti’ stolove na terasi koju je dobio u najam od Grada Šibenika i započeti s radom jer ‘starosjedioci’ nisu pomaknuli stolove premda su to morali učiniti još 1. travnja.
Ubrzo je sve postala prvoklasna šibenska gradska priča, a Mrdeži je zasmetalo što ga nitko nije tražio za komentar zbog čega se obratio nama.
-U medijima je ovo jučer prikazano kao udar na slogu dvojice ugostitelja koja je ovdje vladala, a mene se okarakteriziralo kao uljeza. I ne samo to. Prikazuje me se kao da sam preko babe, ujca ili strica dobio nešto od Grada, što uopće nije istina. U ugostiteljstvu sam više od 20 godina i uredno sam se javio na natječaj koji je Grad Šibenik raspisao za najam ovog prostora te dobio 28 kvadrata prostora i terasu koja mi pripada. Nikomu nisam ništa uzeo– započinje svoju priču Mrdeža.
Grad je trojicu ugostitelja pokušao posjesti za zajednički stol ne bi li pronašli adekvatno rješenje kako podijeliti štekate, no nisu se odazvali.
-Kako nije bilo sluha, štekati su podijeljeni prema pravilima struke – kaže Ana Gojanović Rakić iz Ureda gradonačelnika dodajući kako je Grad u dva navrata raspisivao natječaj za sporni prostor na koji se nitko nije javio do posljednjeg puta kada se za atraktivni objekt zainteresirao Mrdeža.
Atraktivni trg u samom srcu Šibenika podijeljen je na način da je Mrdeža dobio sedam stolova, a Vukičević i Žaja po pet stolova. Kako to da je on, kao ‘novi’, pitamo ga, dobio više?
-Mogu se složiti da sam dobio više, ali oni su izgubili samo po jedan stol, a stvara se dojam kao da su izgubili cijelu terasu. Normalno je da sam dobio više jer se moj lokal, praktički, jedini vodi na adresi Ulica Božidara Petranovića – gdje se i nalaze štekati, dok su njihovi adresirani na Zagrebačkoj ulici. Grad se vodio čistom logikom, da stolovi stoje ispred onog lokala čiji su. Bilo bi glupo da stol od nekog drugog kafića stoji ispred mojih vrata. Uostalom, ako su se toliko dobro slagali, zašto se nisu javili na prva dva natječaja i zajedno ušli u najam ovog prostora i tako dobili štekat preko cijelog trga – pita se Mrdeža.
Ljuti ga kaže i što su dvojica vlasnika njegov dolazak iskoristila za prijetnje kako više neće organizirati ljetne koncerte.
-Što se mene tiče, koncerti se mogu održavati. Ako treba, ja ću maknuti jedan stol, ali to koriste kao alibi. Ta glazba prvenstveno donosi njima profit, istina, donosila bi i meni, ali je pravi razlog što se stanari bune, susjedi su zbog toga već nekoliko puta uložili žalbu. Ja i moj štekat nismo razlog pobuni – poručuje Mrdeža dodajući kako mu interes nije ni s kim se svađati, samo želi raditi posao kojim se već godinama bavi.
Za komentar smo tražili i vlasnika susjednog kafića Giro, Zlatka Vukičevića.
-Nemam nikakav komentar, već mi je puna kapa svega toga. Dođite i vidite na licu mjesta što je posrijedi – poručio je.
I jesmo. Ono što smo vidjeli su stolovi ispred jednog lokala, onog kojemu pripadaju, stolovi ispred drugog lokala, opet onog kojem pripadaju, i trećeg… Pretpostavljate već.
