– Radni nacrt Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji nije ispunio očekivanja i izgleda kao lista želja Djedu Mrazu. S druge strane, ono što je bitno, ne artikulira one prave probleme branitelja, ono što se zaista događa na terenu – rekao je nekadašnji dogradonačelnik Šibenika, danas saborski zastupnik, član Odbora za ratne veterane, Franko Vidović za Šibenski portal, pred početak tribine održane u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ u Šibeniku, ove srijede, 1. travnja.
Vidović je, kako kaže, inicirao tribinu kako bi izravno iz usta onih kojih se zakon tiče čuo koji su problemi s kojima se suočavaju te što misle koja su rješenja istog. Također, pitate li saborskog zastupnika, radi li se na dotičnom Zakonu zbog predstojećih izbora te pokušavali on to sebi očistiti put do fotelje prvog čovjeka Ministarstva branitelja RH i tu zamijeniti Freda Matića, reći će – ni jedno, ni drugo.
Problemi hrvatskih branitelja koji su se od donošenja zadnjeg Zakona o braniteljima 2004. godine, a koji se u međuvremenu tek dopunjavao i izmjenjivao, do danas su multiplicirani, dogodio se i još traje prosvjed branitelja, popularnih Šatoraša u Savskoj 66 u Zagrebu, problem broja dana kao uvjeta za stjecanje statusa dobrovoljnog branitelja Domovinskog rata, nasljeđivanje mirovine branitelja nakon njegove smrti samo su dio problema s kojima se hrvatski branitelji susreću na svakodnevnoj bazi, a koji su, pak, natjerali Vidovića da izađe na teren.
– Namjera nam je izraditi zaista optimalan prijedlog zakona, svi zajedno i braniteljske udruge, branitelji… Namjera tribine je artikulirati trenutak u kojem se branitelji sad nalaze, koji su njihovi problemi, a ne da izmišljamo toplu vodu, sjedimo u kancelarijama u Zagrebu i pišemo zakon. Mislim da to nije dobro – uvjeravao je Vidović okupljene branitelje, dodajući – ciljevi tribine su otvoren i iskren dijalog, saslušati probleme, a ne da vam držim predavanja, pronaći zajedničko rješenje u onom obimu u kojem je to moguće s kojim ćemo svi biti sretni.
Super talentirani špijuni
No, kada govorimo o nevjernim Tomama u Hrvatskoj tada ih je, zasigurno, najviše među braniteljima. I nitko ih ne može kriviti. Godinama im se mnogo obećavalo što pismeno (donošenjem zakona), što usmeno (pokušavajući dobiti izbore) no u praksi malo toga je učinjeno, a kamoli koji problem da je riješen.
Radni nacrt Zakona koji nije prošao u Saboru navodi tri tisuće kuna mjesečno koliko bi svaki branitelj trebao dobiti, traži se nemogućnost otkaza branitelju zaposlenom u javnom sektoru, a tu je i pitanje statusa branitelja pripadnika Narodne zaštite. – Mogu vam odmah reći da je isključivo moje privatno mišljenje da bi tim ljudima trebalo priznati status branitelja, ali ne bi trebali uživati ista prava kao hrvatski branitelji. Ono što je nelogičnost Nacrta je status branitelja časnicima JNA, ali ne časnicima koji su došli ’91. boriti se uz vas nego onima koji su ostali u postrojbama JNA do 22. svibnja ’92. pa su za to vrijeme opstruirali postrojbe i ne znam što su sve radili. To su valjda nekakvi super tajni agenti, pretpostavljam, pa bi im trebalo priznati status branitelja. Tomu nisam sklon. Promjena statusa dobrovoljca sa sto na trideset dana, to isto nije dobro – zaključio je Vidović s čim se nije složio jedan od branitelja nešto mlađe generacije. Tomislav je prvih rujanskih dana ’91. godine pohađao Filozofski fakultet u Zadru. Dane Rujanskog rata proveo je u skloništu, nakon čega je napustio i fakultet i civilni život. Put do vojne odore za njega nije bio jednostavan, ali na kraju je završio u slavnoj šibenskoj 113. brigadi.
– Nakon što me kod prvog prijavljivanja u vojsku nisu primili, kopao sam, kopao dok nisam došao do tamo gdje su me primili da dobijem priliku ostati bez glave. I sad me netko pokušava uvjeriti da je dragovoljac onaj od tog i tog datuma. To nije u redu. Taj zakon je glup jednako kao da je, na primjer, netko tko se borio u crvenoj armiji u Staljingradu ’42./’43. i došao je dragovoljno, ali nema status dragovoljca jer nema onih sto dana iz ’41. Dragovoljac je dragovoljac bez obzira na datume i godine. Netko tko se borio u ‘Oluji’ i napravio je nekakvo čudo tih dana ne bi ni trebao imati tih sto dana, ako je dobrovoljno došao – obrazložio je Tomislav, dodajući da je netko ’91. imao 14 godina, a napunio je potrebnih 18 tek ’95.
Na pitanje statusa dragovoljca, naslanja se pitanje stambenog zbrinjavanja nekadašnjih vojnika s prve linije bojišnice, dio rješenja Vidović vidi u barem 300 stanova diljem Hrvatske u vlasništvu MORH-a koji zjape prazni i propadaju. Branitelje, pak, brine i pitanje hoće li država, jednom kad dotični branitelj stigne na red da se konačno ‘skući’ u miru, doista refundirati braniteljev kredit koji je u međuvremenu podigao za kupnju stana čak i onda kad se radi o kreditu u omraženim švicarskim francima. Vidović će na to reći da mu je država dužna refundirati i glavnicu iznosa i kamate te da nigdje nije precizirana valuta. No po pitanju novca ima Vidović još stavova koje je podijelio s braniteljima na tribini.
– Zalažem se za povrat nekadašnjih opskrbnina do ove godine, sadašnja zajamčena mjesečna naknada, u okvir Ministarstva branitelja. I jasno mi je kad branitelji kažu da ne žele uzimati nikakvu naknadu od Ministarstva socijalne politike jer da se nisu borili za nikakvu socijalnu naknadu. Savršeno mi je jasna priča – kazao je SDP-ov saborski zastupnik.
Tko pije, a tko plaća
Pokušaji rješavanja postojećih problema nerijetko izrode neki novi problem tako se na tribini u šibenskoj Gradskoj knjižnici otkrilo da su pojedini prisutni branitelji već dobili rješenje o izdvojenim mirovinama iako je početkom godine odlučeno da će se isto prolongirati do lipnja. Nekoliko branitelja potvrdilo je da im je na kućnu adresu stiglo rješenje o kojima Vidović nije imao pojma, makar je, kako je sam priznao, na čelu odbora koji je ta rješenja trebao provjeravati.
– Ja sam dobio rješenje o izdvanjaju mirovine, a otišao sam u starosnu mirovinu prošle godine. Prema Zakonu o hrvatskim braniteljima jedino što sam dobio je ‘privilegija’ da su mi u samom startu obračunali mirovinu deset posto manju – kazao branitelj. Što se, pak, nasljeđivanja mirovine nakon smrti branitelja tiče ni tu nije posve jasno ‘tko pije, a tko plaća’. Odnosno, na prvim pogled, sve je uređeno na način da davanja budu što manja. Evo primjera iz života iz usta samih aktera.
– Nakon smrti branitelja koji je nositelj mirovine, nasljednik ne dobije iznos mirovine kakav je inače bio nego se dobije umanjena mirovina. Ide se na nekakve fantomske provjere gdje se određuje je li smrt posljedica sudjelovanja u ratu ili nije – ispričao šibenski branitelj. Idući se nadovezao crnim, ali istinitim humorom. – Ako smrt nije posljedica rata i supruga nije napunila 55 godina, nasljeđuje 65 posto mirovine, ali ne suprugove nego prosječne hrvatske. Tu su ‘sretni’ oni koji imaju PTSP pa počinu suicid jer je suicid usljed PTSP-a posljedica rata pa će dobiti 75 posto mirovine – moglo se čuti na tribini.
Kakvi ste vi ljudi?!
Sve patnje i jadi hrvatski branitelja ne stanu u jednu tribinu, za sve sumnje koje ih muče dovoljno je svega par minuta.
– Je li moguće da se vi dva, tri, šest mjeseci prije izbora hvatate ovog?! Kako vas nije sram?! Jeste li vi licemjeri?! Kakvi ste vi ljud?! Jedan takav zakon donosite dva, tri …. Dajem ruku da će izbori biti za dva mjeseca i takav zakon donosite sada, među hrvatski narod – prolomio se glas branitelja. – To je odgovoran posao koji vi ne možete napraviti. Ako dobijete izbore, ja ću biti prvi koji će dignuti ruku da se to prihvati, ali sumnjam da ćete vi ikad više doći na vlast – nastavio je dalje ogorčeni branitelj.
– Nije nam namjera donijeti zakon u dva, tri mjeseca, dobiti ga navrat – nanos, namjera nam je prikupiti uredno materijal, prezentirati ga Saboru, Ministarstvu pa nakon toga raditi zakon. Tko god dođe na vlast ostat će mu veliki problemi i sve ovo ostat će zapisano. Neću ja to zadržati kod sebe u ladici jer meni to ne treba – odgovorio mu je šibenski bivši dogradonačelnik. Ipak, problemi participacije bolesnih branitelja, priznavanje statusa branitelja zbog potvrda do kojih se ne može, premala mjesečna primanja i niz drugih problema o kojima se na tribini nije ni govorilo još će dugo moriti veliki broj hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji na ratištu devedesetih godina nisu razmišljali o državi zbog koje riskiraju glave četvrt stoljeća nakon.
Sve zbog toga što pravni sistem, provođenje zakona jednostavno u jednom trenutku zakaže. I nije pesimistično već realno očekivati da ni inicijativa Franka Vidovića o artikuliranju problema hrvatskih branitelja i njihovo riješavanje donošenjem još jednog u nizu zakon neće mnogo promijeniti,a pitanje Branka Smrčeka je na mjestu. – Ako se ne držimo starog prava, zašto nas zaluđujete da idemo u novi? Zbog čega?
