Zahvaljujući prevrijednoj povijesnoj baštini, dobrim idejama i umješnosti da ih se pretoči u zahtjevnu europsku papirologiju, Šibenik je ovih dana u medijima bio jedan od spominjanijih hrvatskih gradova. Najprije je obznanjeno da je gradski projekt obnove i revitalizacije tvrđave Sv. Ivana, u gradu znan kao Tanaja (talijanski tanaglia – kliješta), ukupno vrijedan 49,1 milijun kuna, prije tjedan dana dobio zeleno svjetlo u Europskom fondu za regionalni razvoj, a neki dan je tehnički ministar regionalnoga razvoja i europskih fondova Tomislav Tolušić na potpisivanju ugovora proglasio Šibenik ‘prvim i najuspješnijim u Hrvatskoj kada je riječ o povlačenju novca iz fondova EU’
Duga i teška povijest nanošenja boli jedni drugima
‘Ima tomu dvije godine da sam u vrijeme razgovora o obnovi Tanaje predložio da baš na tom mjestu lociramo Svjetsku točku mira, mjesto koje će simbolično širiti poruku mira u svijet. Sada kad su sredstva osigurana, netko je na društvenim mrežama ponovno tu ideju potaknuo, a meni se čini da nije izgubila na aktualnosti, nažalost nikad nije bila potrebnija, jer se iz dana u dan osvjedočujemo koliko je ideja mira krhka. O tome razmišljam gotovo svaki dan kad se kao arheolog susretnem s ratnim strahotama: od paleolita do danas to je jedna duga i teška povijest nanošenja boli jednog drugima. Ponekad mislim da smo uložili toliko energije i toliko vremena u, primjerice, medicinu, danas ne bi postojale neizlječive bolesti. Nažalost, one postoje, a mi se ubijamo umješnije nego ikad prije’, kaže Krnčević objašnjavajući zašto Šibenik vidi kao pravo mjesto za točku mira.’Primat u mirotvorstvu nema nitko (nažalost, malo tko u svijetu i gura se na to mjesto), ali Šibenik svakako ne treba puno dokazivati svoje pravo na Točku mira. Duga je lista naroda koji su na ovom mjestu ukrstili oružje, dug je popis šibenskih obrana, žrtava iz boja i onih koje se danas modernim jezikom zvale kolateralne žrtve. Na našem su prostoru ratovale Italija, Austrija, Njemačka, Francuska, Mađarska, Turska, Srbija, grad su u sklopu vojnih strateških operacija rušili i oni koji su mu bili prijatelji – Englezi i Amerikanci… Tvrđava je građena u 1646. za Kandijskog rata svrhu obrane od Turaka, danas su Turci vlasnici jedne od najljepših jadranskih marina – one ispod Tanaje u šibenskoj Mandalini. Mislim da je taj sretni i u povijesti rijetki obrat još jedan od motiva za Točku mira.
Poželjne vijesti iz budućnosti: ‘Šibensku točku mira dodirnuo milijunti mirotvorac!’
‘Na Tanaji su se desetljećima igrali brojni naraštaji, a jedna od danas već zaboravljenih igara bila je ‘žmirale’. To je ono kad jedan broji, a drugi se sakrivaju, on ih traži, a oni koji mu se uspiju skriti trče do posebno obilježene točke i kad je dirnu, viknu ‘moj spas za me!’ To simbolično ‘moj spas za me!’ (koje bi se moglo izreći na svim jezicima svijeta) bila bi jasna poruka da smo svi u zajedničkoj potrazi za srećom i mirom i da smo svjesni da nema ‘spasa za me’x ako nema spasa za sve nas! Svaki taj dodir mogao bi se elektronski zabilježiti. Sad zamisli naslov: Šibensku točku mira dodirnuo milijunti mirotvorac!’ kaže Krnčević, dodajući kako je za njega puno važnije stvoriti ozračje koje će na tom mjestu okupljene poticati ne da propituju povijesne okolnosti pojedinih sukoba, nego da u nekoj vrsti tihe kontemplacije osjete važnost ideje kulture mira.’Postoje mjesta na kojima se propituju pojedini povijesni sukobi, analiziraju potezi koji su do njih doveli, prosuđuju ideologije i o njima donosi javni pravorijek. Točka mira nije zamišljena tako da se suprotstavlja potrebi da se zauzima stav o povijesti, ona poručuje da su za mir potrebni energija, dobra volja, znanje i predanost. I nudi mogućnost za to. Uostalom, ne kaže se uzalud u Evanđelju ‘Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati’, kaže Krnčević, ističući kako jedan od njegovih motiva za inicijativu može biti osobna religioznost, ali Točka mira zamišljena je kao povezujuća bez obzira na vjerske osjećaje – na Tanaji na tom mjestu svi vi biste se trebali osjećati prije svega kao ljudska bića, ističe.
‘Na Ivanu su, kako smo čuli, planirani brojni sadržaji, uključujući i edukativni kampus. Zašto se u ozračju ‘Točke mira’ ne bi podučavalo nenasilno rješavanje konflikata? Da se vratim onoj slici s kojom se svakodnevno suočavam – ako se od paleolitika usavršavamo u kulturi ratovanja i to često na uštrb mnogih čovječanstvu zajedničkih interesa, nije li vrijeme da konačno počnemo vježbati i vještine stvaranja mira, što nije ništa drugo doli življenje po mjeri čovjeka?’ naglašava Krnčević.
