Stečaj TEF-a je prema mišljenju GO SDP-a rezultat ‘isključivog nerada i obmana gradonačelnika’ kako stoji u priopćenju koje u nastavku prenosimo.
Najnovija izjava gradonačelnika upravo govori da imamo najgoreg gradonačelnika u povijesti grada Šibenika iza kojeg će ostati pustoš.
Stečaj TEF-a je rezultat isključivo nerada i obmana gradonačelnika kojeg smo višekratno upozoravali što će se dogoditi.
Neka gradonačelnik jednostavno objasni građanima sve danas izrečene laži:
– zašto nije skinuta hipoteka INA-e sa svih prostora TEF-a (naime hipoteka je još na bazenu i pripadajućim česticama)?!
– koja je to dugovanja Grad preuzeo od INA-e?!
– kakve veze ima komunalna naknada sa hipotekom INA-e?!
– koja su to ostala dugovanja?!
– kako grad Šibenik koji zajedno s tvrtkama u svom vlasništvu ima 9 mil.kn od ukupno 150 mil.kn potraživanja prema TEF-u može biti najveći vjerovnik i biti glavni faktor u stečajnom postupku?!
– kako je stečaj dobar?
Budući da je stečaj izvjestan scenarij možemo slobodno kazati da je:
Grad Šibenik izgubio sva upravljačka prava nad TEF-om i kroz stečaj će se eventualno moći naplatiti isključivo do visine svojih potraživanja koja čine svega 6% ukupnih potraživanja.
Grad Šibenik izgubio je svih 12,5 milijuna kuna koje je isplatio INA-i “kreditom na koji je iznimno ponosan” i kojeg ćemo otplaćivati godinama.
Gradonačelnik zaboravlja da će se otvaranjem stečaja nad TEF-om, TEF-om upravljati stečajni upravitelj i da će 8 obitelji otići na ulicu i da je to rezultat (ne)rada direktora koji ne zna da li mu je i koliko tvrtka blokirana, gradonačelnika koji o gradskom terenu pregovara sa DUUDI-jem.
Moramo jasno reći da gradonačelnik nije spriječio nikakvo podizanje mađarske zastave već je podigao bijelu zastavu kao znak svoje nesposobnosti i teren (ne)namjerno prepustio tko zna kome jer je vjerojatan scenarij da grad ostaje bez ikakvih prava nad cjelokupnim prostorom TEF-a.
Svojim postupkom INA-u je stavio u povlašten položaj pred drugim vjerovnicima. Ako se pogleda red prvenstva osiguranja potraživanja onda se vidi da je INA bila iza Republike Hrvatske po redu naplate, te se postavlja pitanje da li je isplatom dijela duga prema INA-i oštetio ostale vjerovnike, prije svega Republiku Hrvatsku.
