Mnogo se u posljednje vrijeme pričalo o misterioznom poduzetniku koji kupuje stare derutne stanove u šibenskoj Masnoj ulici s namjerom da ih uredi, oplemeni i pretvori u apartmane po uređenju dostojne svojoj lokaciji u srcu Šibenika. Taj poduzetnik je Ante Cicvarić, iz Virovitice, ali podrijetlom iz Šibenika. Iz više je razloga odlučio ulagati u šibenski turizam. A, čime se točno vodio ispričao je u razgovoru za Šibenski tjednik.
Koji su razlozi vašeg dolaska u Šibenik te investiranja u staru gradsku jezgru?
Postoji nekoliko elemenata, odnosno razloga. Prvi su emotivni razlozi. Naime, korijene ‘vučem’ iz ovog kraja. Volim ovaj dio obale. Drugi su ekonomski razlozi ili financijski. Šibenik je godinama bio forsiran kao industrijski grad. Ta industija za mnoge je ljude neslavno završila. Grad i njegovi stanovnici počeli su se razvijati u onom pravcu koji mu je bogom dan, jer se Šibenik idealno pozicionirao između dva nacionalna parka, Krke i Kornata koji su sami po sebi biseri. Također se smjestio između dva velika centra, Splita i Zadra, koji su se strahovito razvili zadnjih godina i po logici stvari Šibenik bi trebao slijediti taj trend. Ovdje još uvijek ima mjesta za kvalitetno ulaganje. Najbolje što se Šibeniku dogodilo posljednjih godina jest dolazak Dogus Grupe. To je popratila izgradnja tvrđava, šetnice, Banja, ali to je tek mali dio što Šibenik u turističkoj ponudi može još pružiti. Stari gradski dio koji je i srce Šibenika polako prati trendove i počelo se nešto događati. Kojekakvi zidarski radovi, proteklu zimu mogli su se primjetiti u Zagrebačkoj ulici ili kako u Šibeniku vole reći Masna ulica kao i u kalelargi. Ulice su bile zatrpanje skelama, raznim zahvatima. Medulić je živnuo dolaskom splitske investitorske grupe, otvaranjem hotela. Kolikogod mi bili nezadovoljni tempom, pomaci su vidljivi. Turistička zajednica, grad i njegovi predstavnici trebaju stati iza takvih ulaganja, te ih pozdraviti i podržati, a nikako sputavati. Trebale bi postojati mjere po kojima bi se ulagačima trebalo osigurati da sigurno i kvalitetno ulažu svoj novac. Svako pametno ulaganje donosi korist, ne samom investitoru već i široj društvenoj zajednici i naravno novim zapošljavanjima. Osobno pokušavam doći do 10 apartmana, a u tom slučaju trebao bi kvalitetnije ljude za zapošljavanje. Tada bi to bili apartmani, recimo, srednje-više klase. Moji me prijatelji zezaju, kako sam krenuo, da ću kupiti cijelu Masnu ulicu. Ne mislim stati ulagati u stari grad.
POGLED NA OBJE ULICE
Da li zakonska kategorizacija kod iznajmljivanja privatnog smještaja-apartmana diktira cijenu?
Sve zavisi o sadržaju koji nudite. Što vam je ponuda veća, to se može postići i viša cijena konačnog proizvoda. Prema opremljenosti se dobivaju i zvjezdice. Moji su apartmani veličine 40 kvadrata. Dvije sobe, kuhinjica, balkon, svi su apartani najsuvremenije opremljeni. Zanimjivo je što apartmani gledaju na obe najpoznatije ulice u Šibeniku.
Na koji ste se način odlučili popunjavati svoje smještajne kapacitete?
Internet je preuzeo velikih 70-80 posto rezervacijskog prostora. Mali dio postotka ostaje turističkim agencijama. Vremena kad se uz cestu stajalo s natpisom ‘Zimmer frei’ su prošla.
Na koje goste ciljate?
Teško mi je to ‘uvjetovati’, ali dolaskom Dogus Grupe i široke ponude grada, dolaze i gosti. Dosad je, nažalost, Šibenik bio samo prenočište, odnosno bio je tranzitni grad. Nedavno se dogodila jedna anegdota. Imao sam problem, uvjetno rečeno, zbog jednog eura, jer je njima odgovaralo 49 eura, a cijena apartmana iznosi 50 eura. I, spustio sam im cijenu za jedan euro. To je ujedno i odgovor na pitanje – i takvi posjećuju Šibenik.
Vaša prvotna želja je bila je gradnja vila uz obalu, no na koncu ste počeli ulagati u nekretnine u centru Šibenika. Što se dogodilo?
Neumorno sam tražio parcele od Pirovca do Primoštena. Nakon nekog vremena shvatio sam da ljudi traže abnormalne iznose pri prodaji zemljišta. Cijene su više nego u Istri, jer i tamo imam nekretnine, pa sam upoznat sa stanjem na tržištu nekretnina. A u Istri se kroz dan-dva rješava slučaj.
Koliko se dugo bavite turizmom?
Ovakvim oblikom turizma ne bavim se dugo. Dugo, međutim, posjedujem veliki restoran u Virovitici sa 140 sjedećih mjesta i 14 zaposlenih, ali nisam ugostitelj. Time sam se bavio do 2010. godine.
Što biste izdvojili kao nešto što je najljepše u Šibeniku, te to prezentirali turistima?
S obzirom da govorim nekoliko jezika, komunikacija mi leži, pa se volim potruditi oko svojih gostiju. Uvijek se osvrnem na Nacionalni park Krka i Nacionalni park Kornati, uvijek spomenem četiri tvrđave i ispričam poneku priču o 30 crkava i samostana koliko ih ima u Šibeniku. Ovaj grad ima puno toga za pokazati. Nije mi strano prići izgubljenim strancima na ulici, te popričati s njima i uputiti ih. Šibeniku su blizu i Vodice, što je dobro zbog raznolikosti zabavnog sadržaja. Mišljenja sam da je Šibenik centar Jadrana. Gosti se mogu dijeliti na nekoliko tipova ili skupina, pa prema tome i plasirati razna ponuda. Postoje turisti koji samo prspavaju u Šibeniku i njih uglavnom ne zanima ništa. Gosti koji vole kulturno povijesne znamenitosti, te treći koji ovaj kraj posjećuju zbog divne prirode.
Mislite li da će Šibenik ikad dostići Dubrovnik?
Volim uspoređivati Šibenik s Dubrovnikom i nikad nisam rekao da ga može dostići ili premašiti, ali mu se može približiti. Šibenska gradska jezgra je puno veća ode dubrovačke. Međutim, Šibenik ima komunalni problem u starom gradu. Uređenje datira iz 19. stoljeća. Pogled s jednog od mojih apartmana iz Zagrebačke ulice gleda na pravoslavnu crkvu. Stranci kad vide zvonik te balustrade odmah se prime fotoaparata, a onda slijedi šok. Prepuno ptičjeg izmeta svugdje je uokolo, pa kad stranci to vide, pada mi u vodu cijela priča, kako je ta crkva nastala u vrijeme Napoleona, pa je nakon toga bila Benediktinski samostan koji je darovan pravoslavnoj općini… Što mi to vrijedi, kad oni takvu povijest ne mogu povezati s današnjim zapuštenim izgledom povijesnog blaga.
Šibenik će s vremenom morati početi pratiti trendove i morat će se promijeniti svijest građana kako bi sve skupa imalo smisla. Komunalni problemi moraju se rješavati i zbog ljudi koji žive u staroj gradskoj jezgri, jer bi bilo strašno pogrešno da se stari dio grada pretvori isključivo u turističko središte s apartmanima. Trebalo bi stimulirati ljude da žive u straog gradskoj jezgri.
REALAN PESIMIST
U naš grad ulažu pojedini entuzijasti poput vas…
Ja sam realan pesimist, a bolje je to, nego bit nerealan optimist. Smatram da Šibenik ima bezbroj ljepota. Vjerujte, bez strasti nema ničega!
Ali bez motiva, nema ni strasti, zar ne? Niste naišli na nikakav poticaj niti motivaciju sa ‘šibenske strane’?
Istina, ne postoji neki motivirajući model ili program za ulagače. Sva sreća da sam Hrvat, pa znam kako stvari funkcioniraju u našoj zemlji, ali da jedan, primjerice, Nizozemac krene s ulaganjem, brzo bi odustao. Ne pomažu niti intervencije niti požurnice, a ponekad niti financijske stimulacije. Mentalni sklop odbija ozbiljne investitore i to je jedan od razloga zašto nema velikih ulaganja. Puno strpljenja, živaca i novca je potrebno da dođete do zacrtanog cilja. Osobno sam čekao tri godine građevinsku dozvolu za rekontrukciju kuće koju sam kupio, a na kraju sam shvatio da sam super prošao, jer je moj susjed Francuz čekao osam godina na građevinsku dozvolu.
Da ste znali što vas sve čeka da li bi se opet upustili u ulaganja u našem gradu?
Bih, ali vjerojatno na pametniji i inteligentniji način. Sada puno toga više znam!
