Nedavni ponovljeni uspjeh nezavisnog kandidata Ivana Kovačića na izborima za gradonačelnika Omiša, kao i rezultati koje je metkovski gradonačelnik Božo Petrov polučio u godinu i pol upravljanja gradom bacaju novo svjetlo na politička kretanja u zemlji. Posve je jasno da je ljudima već polako dosta blokovske podjele na HDZ i SDP, te da je potreba za stabilnom i drugačijom trećom opcijom postala neizbježna. Međutim, to su tek rijetki svijetli primjeri pojedinaca koji su se biračima nametnuli svojim radom za opće dobro, ma koliko to njihovi politički oponenti nazivali jeftinim populizmom. U većini slučajeva, kandidati s nezavisnih listi rijetko uđu u lokalnu političku arenu, izgubljeni u masi što jakih političkih stranaka, što raštrkanih pojedinaca s drugih nezavisnih lista, a kada i uđu, uspjeh im je kratkog daha. Nekima od njih to bude prilika tek da bi se priključili nekoj od postojećih političkih opcija. Nezavisni su kandidati u svakom slučaju u nezavidnoj poziciji kada se radi o kandidiranju za izbore bilo koje vrste: iza njih ne stoji jaka stranačka mašinerija koja će marketinškim kampanjama i PR-om pomoći pri ostvarenju ciljeva. Oni moraju, više od stranaka, raditi prvo na osmišljavanju svog političkog programa, a onda i na njegovom komuniciranju prema biračima.
MARGINALNI USPJESI
Od hrvatskog osamostaljivanja održano je šest redovitih izbora na lokalnoj razini, a statistike pokazuju da su u Šibeniku nezavisni ostvarivali marginalni uspjeh i uglavnom ‘plesali samo jedno ljeto’. Iznimka je Ante Gašperov Čače koji se sa svojom nezavisnom listom dosad tri puta kandidirao na lokalnim izborima i svaki put uspio ući u sastav Gradskog vijeća, ali njegovi su uspjesi ipak nemjerljivi s uspjesima koje su polučili političari spomenuti na početku ovog članka.
Na šibenskim lokalnim izborima 1993. godine uopće nije bilo nezavisnih lista. Kandidirale su se samo stranke, a većinu glasova dobio je HDZ. Već na idućim izborima, 1997. godine, pojavile su se dvije nezavisne liste, one Bore Karege i Davora Živkovića. Karega je na tim izborima sa 2.681 glasom, odnosno 8,79 posto, s dva zastupnika uspio ući u Gradsko vijeće. Za Živkovića su glasala tek 534 birača i tog je puta ostao izvan političke arene. Međutim, izborni neuspjeh nije ga demotivirao za ponovno kandidiranje na izborima četiri godine poslije, ali je na tim izborima osvojio još manje glasova – tek 172 od ukupno 22.071 glasa birača koji su na te izbore izašli. Uz njegovu, kandidirane su bile još četiri nezavisne liste. Ona s nositeljem Antunom Carićem osvojila je 356 glasova, Dragi Margušu povjerenje je poklonilo 750 birača, dok su najuspješniji bili Ante Gašperov Čače, čija je lista osvojila 1.173 glasa i osigurala mu mjesto u Gradskom vijeću, te Ivan Medić koji je sa 1.236 glasova, zajedno s Višnjom Vranković također postao gradski vijećnik.
2009. NAJUSPJEŠNIJA ZA NEZAVISNE KANDIDATE
2005. godina za nezavisne je kandidate bila loša. Svoje su liste kandidirali Damir Žaja i Davor Živković, no niti jedan od njih nije uspio osvojiti dovoljno glasova da bi četiri godine sjedio u Gradskom vijeću. Situacija se dramatično promijenila već na sljedećim lokalnim izborima: kao nezavisni kandidati istupili su Zlatko Štrbinić sa Šibenskim građanskim forumom, Ante Gašperov Čače i Ivan Ninić, a svaka je lista ušla u sastav gradskog vijeća s dva vijećnika. Štrbinićeva je lista osvojila 1.929 glasova (9,04 posto), listi Ante Gašperova povjerenje su ukazala 1.874 glasača (8,79 posto), dok je Ivanu Niniću pripalo 1.458 glasova (6,83 posto).
Na posljednjim lokalnim izborima kandidiralo se čak pet nezavisnih lista: Ante Gašperova, NL Stipe Petrine s nositeljem Ivom Blaćom, Ivana Ninića, Šibenski građanski forum s nositeljem Emilom Guberinom te Loza, nezavisna lista Tanje Radić Lakoš.
Najviše glasova osvojila je nezavisna lista Stipe Petrine, ukupno 7,12 posto, što mu je osiguralo dva mjesta, kao i kandidacijskoj listi Ante Gašperova. Ostale liste osvojile su tek nedovoljan broj glasova za ulazak u sastav Gradskog vijeća. Najveći gubitnik izbora bio je Šibenski građanski forum koji, nakon sjajnog uspjeha u prošlom izbornom ciklusu, ovaj put nije prošao izborni prag.
Ipak, popularnost ljudi i programa koji djeluju izvan stranačkih struktura raste posljednjih godina, s obzirom na sve veći broj ljudi razočaranih u politiku i političare, stoga ne treba isključiti mogućnost da nekada u budućnosti Šibenik dobije svog Ivana Kovačića ili Božu Petrova. Bitno je samo da ta osoba građanima ponudi rješenja koja će im biti prihvatljiva i uvjeri ih da će zajedno s njima raditi na boljitku lokalne zajednice.
Mjesto gradonačelnika građani povjerili stranačkom čovjeku
Što se tiče izbora za gradonačelnika, njega se neposredno bira tek od 2009. godine. Prije toga, zakon je nalagao da općinski načelnici, gradonačelnici i župani ne mogu biti osobe izvan predstavničkog tijela, već ga je, kao čelnu osobu izvršne vlasti, biralo predstavničko tijelo iz reda svojih članova.
Na prvim izborima na kojima se gradonačelnik birao neposredno kandidirala su se tri nezavisna kandidata – Emil Guberina, Ivan Ninić i Ivan Višnjić, a najviše je glasova, 8,90 posto, odnio Emil Guberina, no to mu nije bilo dovoljno za drugi krug izbora.
Većeg uspjeha nezavisni pretendenti na mjesto gradonačelnika nisu imali niti na posljednjim izborima. Ponovno su se kandidirala tri člana, ali se svojim programom ipak nisu uspjeli nametnuti biračima kao najbolja opcija za tu funkciju. Štoviše, niti jedan kandidat nije uspio skupiti više od tisuću glasova od ukupno 41.215 birača, koliko ih je na popisu u Šibeniku. Emil Guberina osvojio je 4,81 posto glasova, Tanja Radić Lakoš ispred LOZE 3,75 posto, a Goran Grguričin 2,41 posto.
BORE KAREGA: ‘Izboli su me osinjaci radi neznanja’
– Moje je mišljenje da su danas došla druga vremena. Ljudi su postali politični i svi su uvjereni da sve mogu napraviti, međutim, uspjeh je jedino mjerilo. Oduvijek su se pojedinci koji bi se nametnuli radom i poštenjem bili cijenjeni u društvu i među narodom. Ne može se nešto imati, a bez pameti biti. Jadno je, da tako kažem, čuti mladog čovjeka od 25 godina bez škole, koji nema ništa, a misli da sve zna. Mene su u vrijeme moje političke aktivnosti izboli osinjaci, radi neznanja. Da sam tada imao politička znanja koja imam sada, to se ne bi dogodilo. Da sumiram, smatram da se tu radi o izletima pojedinaca koji su se pokazali kvalitetni, ali i stranke rade na tom principu kvalitetnih pojedinaca. Svi su oni nezavisni dok ne postanu zavisni, jer samostalno jednostavno ne možeš. Svi oni ipak funkcioniraju u nekom kolektivu: ili su ljevičari, ili su desničari, laburisti. Onaj tko misli da može sam, taj se vara. I meni je tako bilo, ali ja nisam htio od nikoga biti zavisan i zato sam tu gdje jesam.
EMIL GUBERINA: ‘Bitno da smo upozorili na probleme’
– Ne mogu sa sigurnošću reći je li došao trend popularnosti nezavisnih lista, mislim da to varira od slučaja do slučaja. Negdje su one uspješne, a negdje ne padaju na plodno tlo. Nema pravila. Postoje sredine u kojima su birači vjerni svojim političkim opcijama, neovisno o njihovim rezultatima. Ne mogu tvrditi da je to uistinu tako, ali moje subjektivno stajalište jest da je Šibenik jedna od tih sredina. Međutim, kao građaninu mi je drago što su se problemi o kojima smo mi kao Šibenski građanski forum pričali i s kojima smo se htjeli uhvatiti u koštac danas rješavaju i da se neke stvari provode. Mislim da je to najbitnije od svega.
ANTE GAŠPEROV: ‘Gdje laž ruča, tu i večera’
– Postoji jedna izreka koja kaže: ‘Gdje laž ruča, tu i večera’. Ja sam nekoliko puta doručkovao, pa ručao, a onda sam došao i na večeru i ako me bude volja, ponovno ću doručkovati. Na mene se ta izreka ne odnosi. Što se tiče trenutnog uspjeha pojedinih nezavisnih lista, mislim da je to rezultat stanja u kojem je većina ljudi nezadovoljna i na razini države, a onda i županije, gradova i općina pa se svo to nezadovoljstvo slije u jednu pirju pa nezavisni mogu u tom trenutku doći do izražaja. Sada su oni dobili određenu jačinu i prostor. Mnogo malih stranaka koalira s većima samo radi kalkulacije, a političari misle da narod zaboravlja, ali ne zaboravlja. I kada dođe vrijeme izbora odluče glas dati nezavisnim kandidatima uz opravdanje kako su sve stranke iste. S njima sve bude u redu do izbora, a onda sve planove zamijeni borba za biti prvi i više nitko ne razmišlja o borbi za narod i doprinošenju demokraciji. Nezavisne liste su samo prolazni hit, jer se prije ili kasnije utapaš u svakodnevici. Ja sam ulazio u gradsko vijeće jer u Šibeniku postoji oko 1000 ljudi koji me tamo žele. Međutim, na razini države ne postoji trend nezavisnih lista. Razočaran sam stanjem u državi i mislim da treba raditi stručnije, profesionalnije i bolje, a to se može kroz stranke jer stranke su timovi. Treba mladim, stručnim ljudima dati prostora, što se nažalost trenutno ne radi, tako da se ne radujem previše budućnosti jer ne vidim pomake na bolje.
