Dvije su godine prošle otkako je Željko Burić preuzeo fotelju gradonačelnika od Ante Županovića. U te dvije godine grad se, po mišljenju mnogih građana, probudio iz dugog zimskog sna.
Za početak, je li se Šibenik probudio kao grad za vrijeme dvije godine vašeg mandata na mjestu gradonačelnika?
Pitanje je vrlo intersantno, grad se probudio, to je nepobitno, ali posla još uvijek ima dosta. Rekao bi da Šibenik više nije smio propustiti šansu da uhvati korak sa Zadrom i Splitom, jer se uvijek uspoređujete s najbližima. Usudio bih se reći da smo to i postigli, u ovom trenutku ne samo da je Šibenik dobio svoju šansu, već će, realizacijom svega što je već započeto, postati jedna posebna destinacija koja se neće sramiti niti pred susjedima, niti pred bilo kojom drugom sredinom u Hrvatskoj.
PRESTIGLI SPLIT I ZADAR
Znači, može se reći da smo stigli Split i Zadar?
Može se tako reći. Mnogi smatraju da se gradovi uspoređuju po broju stanovnika, da ih samo to čini gradom. To nije točno, grad kao takav čini njegova organizacija, njegove institucije, ono što ima. Dakle, grad može biti ‘velik’ i sa 50 tisuća stanovnika, a može biti ‘mali’ i sa 150 tisuća stanovnika. Sjećate se da sam u predizbornoj kampanji rekao da nam je cilj stići Zadar. Naravno, tada sam primarno mislio na to da Šibenik, kao i Zadar, postane sveučilišni grad.
Znači, budući studij energetike vam je najdraži projekt?
Jeste, ali ako gledate s poslovne strane, najdraže mi je što su se riješila dva temeljna ‘kočničara’ razvoja Šibenika, a to su zona TEF-a i otok Obonjan. Te zone su velike šanse za poduzetnike, građevinare. Za one koji se bave turizmom tu je Obonjan, koji je nakon sedam godina tavorenja u ničemu konačno dobio šansu za razvijanje u jedan projekt koji će imati izravan utjecaj na gradski proračun. Takvi projekti i čine grad i funkciju Grada kao institucije.
Vratimo se još malo na studij energetike. Koja bi bila poruka gradonačelnika šibenskim maturantima? Ostanite studirati u svom gradu?
Naravno, zato mi i je izuzetno drag taj projekt visokoobrazovnog sustava, koji će iznjedriti i akademsku zajednicu profesora, ne samo studenata. Naša djeca, koja će uz stimulacije koje će im Grad dati, a sad studiraju uglavnom u Splitu i Zagrebu, i žele znanstvenu karijeru ostvariti u Šibeniku, oni će biti najveća vrijednost cijelog projekta. Naravno, oni će i stvarati nove projekte, koji se moraju preslikati u gospodarsku zonu Podi. Stimulativna je bila titula najbolje poslovne zone u Hrvtaskoj koju su Podi nedavno dobili. Tu priču trebamo spojiti i s projektom uspostave Nacionalnog centra zelenih industrija na kojem intenzivno radimo, i koji je puno širi nego li tri stručna studija, projekt internacionalne suradnje za upostavljanje novog proizvoda za kojim Šibenik i cijela države vape. Šibenik više ne može napraviti iskorak u bazičnoj industriji, moramo ponuditi proizvod koji je sasvim neka nova razina, nešto novo, koji će na svjetskoj sceni imati kupca. Tu će se naša djeca moći akademski i znanstveno pokazati i osigurati svoju egzistenciju.
Koji su daljnji planovi s Obonjanom, hoće li se brojke koje je najavio investitor o tri tisuće turista tjedno već od srpnja dogodine ispoštovati?
Vjerujem da hoće, kad razgovarate s partnerima možete najbolje procijeniti da li su te najave i planovi ozbiljni ili su samo priča na papiru. Međutim, ima tu jedna druga, možda i važnija priča o Obonjanu. Za cijeli grad Šibenik je to veliki uspjeh, jer nas je Obonjan zakočio u turističkom djelu priče. Sad je s tim gotovo, izašli smo iz svih onih pravnih zavrzlama u kojima smo bili, koje su nas vodile prema arbitraži. Iz svake arbitraže nema šanse da ne izađete oštećeni. Da je došlo do nje, a pitanje je i koliko bi je još čekali, i da smo se izvukli s minimalnim ‘penalima’, to bi značilo milijunske iznose koje bi Grad trebao isplatiti. A lako je zaključiti koju bi štetu gradskom proračunu od 200 milijuna kuna značilo, okvirno, par desetaka milijuna kuna štete. Sadašnji ugovor o Obonjanu je napravljen vrlo jednostavno, da se nekim čudom dogodi da se najavljeni projekt Obonjan ne realizira, opet sve pet. Reći ćemo: ‘Dečki, bio je dobar pokušaj, nije uspio, mi ćemo raspisati novi natječaj’. Pa kako se ono kaže, treća sreća.
UREĐENI GRADSKI DJEČJI VRTIĆI
Pripremate li u gradskoj upravi još koji sličan projekt, velikog obujma poput TEF-a i Obonjana?
Rekao bih da su veliki projekti već u tijeku. U rujnu ćemo otvoriti dječji vrtić na Jamnjaku, nakon dugo vremena prvi namjenski uređeni vrtić, meni posebno drag jer neće biti samo sa zatvorenim djelom. Jeste taj zatvoreni dio jako lijep, ali djeca više vole biti vani, na otvorenom igralištu. Jedan dio tog zabavnog parka bit će namijenjen i djeci iz kvarta, radi se o simbiozi s gradskom četvrti. Drago mi je da je to dovelo i do zatvaranja prvog neuvjetnog dječjeg vrtića, onog u Varoši. I to je početak novog gradskog vrtića, vrtića Smilje. U intezivnim kontaktima smo i s privatnim vrtićima, uskoro kreće gradnja jednog takvog objekta na Meterizama. Konačan cilj je stvoriti uvjete za upis u vrtiće sve djece u gradu, ali i izvući onu djecu koja se nalaze u prizemnicama, spojenim stanovima u zgradama, bez mogućnosti boravka na otvorenom.
Koliko ste zadovoljni iskorištavanjem potencijala izvlačenja sredstava iz EU fondova?
Radimo izuzetno dobar posao. Prije tri tjedna dobio sam prezentaciju naše iskoristivosti EU fondova, a vrijednost nominiranih i dobivenih projekata je negdje oko 225 milijuna kuna, plus 182 milijuna kuna za Bikarac. Dakle, ukupno 407 milijuna kuna europskog novca ulazi u Šibenik. Nije još sve realizirano, ima tu projekata koji su u pripremi, ali za koje uopće ne sumnjam da ćemo ih realizirati. To je tvrđava sv. Ivana, studentski kampus u Palacinama, a bit će i novih.
Veliki je projekt i tvrđava Barone…
Da. Polako već zaboravljamo, jer smo se već navikli, na intezivne radove na tvrđavi Šubićevac. Inače, draže mi je to ime od Barone. Ta priča će biti vrlo interesantna. Tvrđava Mihovil bila je veliko osvježenje prošlog ljeta, ne samo što se tiče građevinskih radova, već i dobro sastavljenog programa, za ljude svih generacija. Tvrđava Šubićevac ponudit će daljnji iskorak, ponudit će sliku Šibenika iz vremena Kandijskih ratova, a i pogled s tvrđave je fascinantan, poseban na svoj način kao što je i pogled s Mihovila.
Na tu priču nastavlja se i tvrđava sv. Ivana? Je li Grad već aplicirao na natječaje po tom pitanju?
Upravo na tome intezivno radimo, 23. lipnja zamjenik ministra dolazi u Šibenik, obići sve ovo što sam dosad napravili, jer to je i uspjeh Ministarstva kulture. Tada ćemo razgovarati i o sv. Ivanu. Mislim da će se natječaji za tu priču otvoriti negdje krajem rujna ili početkom listopada ove godine, kad ćemo i aplicirati za sv. Ivana.
U Šibeniku je zaživjelo dosta ‘zelenih’ projekata, poput punionice za električne automobile, Nextbike-a, najavljen je i projekt Intermodal. Pripremate li još što u tom smjeru?
Šibenik slijedi ideju da postane ‘Zeleni E-grad’. Tu je već u fazi realizacije izgradnja kolektora, 40 kilometara novog sustava odvodnje, spojenog na pročistač. Time će, primjerice, Podi postati prva poslovna zona u državi s riješenom kanalizacijom. Tu su i Ražine, pa Brodarica. Sve je to jako važno, ali u percepciji građana smatra se kako je riječ o normalnoj stvari. Riješit ćemo i neugodne mirise na Podsolarskom, i končano ćemo moći kazati da imamo čistu vodu na plaži Rezalište, gdje dogodine krećemo s uređenjem moderne plaže.
Zeleni grad znači i vođenje brige o otpadu. Već smo aplicirali i krećemo u drugu fazu projekta Bikarac, koji znači zatvaranje svih deponija na području županije i gradnju mehaničko-biološkog pogona, koji će dogodine sigurno krenuti u izgradnju. To je investicija vrijedna 25 milijuna eura, od čega lokalna samouprava sudjeluje s deset posto. Kad to završimo, bit ćemo, ako ne prvi grad, onda sigurno među prva tri, koji će sustavno zbrinuti svoj otpad.
Na sve to pridodajmo i Intermodal, projekt alternativnog gradskog prijevoza, u koji spadaju i elektrobusevi, pa žićare koje neće biti samo turistička atrakcija nego i oblik gradskog prijevoza, te Islands katamarane s kojima ćemo spojiti grad sa svojim gradskim četvrtima na otocima šibenskog arhipelaga. Radi se o ekološkim i brzim brodovima, koji neće ići pod koncesiju, nego će spadati pod gradski prijevoz. Taj se projekt jako brzo razvija, a otočani će napokon dobiti primjerene uvjete života, da obitelji mogu uredno živjeti na otocima.
GAME OF THRONES
Dosta se Šibenčana žali kako nismo dovoljno turistički iskoristili snimanje serije Game of thrones, kako su to napravili Dubrovčani.
Slažem se s time, i bez obzira na to što se u Šibeniku radilo o kratkotrajnom snimanju, ipak bi to trebali snažno označiti. Isto tako, na tvrđavi sv. Nikole, snimala se serija DIG u HBO produkciji.
Također, već sam razgovarao i poduzeo mjere s Turističkom zajednicom Šibenik da se to podigne na jednu višu razinu, da ponovimo priču koju provodimo o našem Draženu Petroviću.
Nećemo se tu zadržati samo na spomeniku i lijepom igralištu kod dvorane. Sad je i dvorana obrubljena motivima sa šibenske kape, dobila je prepoznatljivu narančastu boju, i sve ćemo to povezati dodatno kroz TZ i turističke vodiče s Draženovom spomen-sobom, njegovim stopama do spomenika, igrališta i dvorane i 50 metara dalje do Trga Dražena Petrovića koji će postati prepoznatljiv. Taj trg već nosi Draženovo ime, ali, ako to ne znate, po ničemu to ne možete i zaključiti. Sad će taj trg biti takav, znat ćete odmah da je trg posvećen košarkašu. I to po odljevu Draženove patike, po turnirima u street basketu koji će se tamo organizirati, pa do prikaza labirinta u stilu košarkaške lopte.
Za Game of Thrones bismo mogli napraviti nešto slično, naravno, ne u toliko opširnom obliku i ne toliko kao Dubrovnik, koji je ipak baza snimanja te serije. Ali moramo i to iskoristiti.
Sad se na području Šibenika snima i film s Ericom Cantonom. Ima li možda prostora u gradu i za kakav filmski studio?
Grad i županija su prekrasno područje, bogato poviješću, s dva nacionalna parka, raznolikog okoliša, i činjenica je da su neke druge sredine koje sve to nemaju ni približno bolje iskoristile svoje prilike. Kao grad smo bili donedavno introvenrtirani, dugo smo hibernirali. I to nije samo moje, već opće mišljenje. Zato je sad lijepo slušati vijesti da se kod nas snima sve više filmova i serija, sad kad se krećem s poslovnim ljudima, s ljudima iz ministarstava, ta slika o Šibeniku kao zatvorenom gradu je definitivno promijenjena. Naravno, ne samo zbog te filmske priče.
‘Insiderskih’ informacija hoće li se kod nas snimati još koji film nemam, ali ne bi bilo iznenađujuće. Kad se jednom ta priča zakotrlja, više ništa nije nemoguće.
