Stranka Održivi razvoj Hrvatske, svima znana kao OraH, odlučila je, nakon završenih unutarstranačkih izbora i uspostavljanja infrastrukture stranke, krenuti u jaču političku promociju, očito imaju jake ambicije na idućim parlamentarnim izborima. U sklopu turneje po Jadranskoj obali, s namjerom da se promovira njihova akcija ‘Ne traženju nafte u Jadranu’, prošlog tjedna sam vrh stranke, predvođen predsjednicom Mirelom Holy, posjetio je i Šibenik. Održana je tribina o gospodarskom iskorištavanju indijske konoplje, predstavljena je interpelacija u Hrvatskom saboru u kojoj se traži poništenje svih dosad donesenih odluka o bušenju Jadrana, te odogovornost same Vlade i ministra Ivana Vrdoljaka. Iskoristili smo priliku te porazgovarali s Mirelom Holy, koja, kao i obično, nije imala dlake na jeziku.
VEZANA UZ ŠIBENIK
Ovo vam nije prvi put u Šibeniku. Koliko zapravo poznajete ovaj grad?
Nije mi prvi put u Šibeniku, bila sam i kao članica SDP-a i kao članica OraH-a na osnivanju ogranka stranke prošle godine. Bila sam i kao ministrica zaštite okoliša, posjetila sam Nacionalni park Krka, a bila sam i više puta privatno. Imam više poznanika i kolega iz stranke u Šibeniku, tako da se može reći da sam dosta vezana uz ovaj grad.
U Šibenik ste stigli iz Makarske, obišli ste i Zadar. Koliku potporu OraH uživa u Dalmaciji?
Prema svim saznanjima koje mi kao stranka imamo, imamo najveću potporu u zapadnoj i središnoj Hrvatskoj, naročito u Istri, ali ima i područja u Dalmaciji na kojima stojimo dosta dobro, barem prema anketama. To je još uvijek sve relativno, tek se na izborima može vidjeti kako se neka ideja primila kod građana. Tako da ne mogu reći još precizno kako OraH stoji u Šibeniku, barem ne do parlamentarnih izbora.
Koliko ste zadovoljni šibenskom gradskom organizacijom i njihovim radom?
Šibenska gradska organizacija je dosta uspješna i dosta radi. Nedavno je izabrano i gradsko vodstvo, provedeni su unutarstranački izbori, a i pokrenuli smo već dosta akcija u kojima i šibenska organizacija ravnopravo sudjeluje, poput kampanje ‘Reci ne nafti u Jadranu’. Meni je drago što je to razdoblje unutarstranačkih izbora iza nas, jer se za to vrijeme stranka više bavila samom sobom, nego li komunikacijom s građanima. Teško je pokrenuti novu političku stranku, postaviti je na noge, pogotovo kad imate mala novčana sredstva na raspolaganju kakva ima OraH. Tu nas je zločesto zakinuo premijer Milanović, kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju, iako OraH ima europrlamentarca Davora Škrelca, dobili smo samo 43 tisuće kuna. Milanović je taj zakon donio na svoju ruku, a prije toga jedan zastupnik u Europarlamentu donosio je milijun kuna. To su veliki novci na na koje smo računali, pa smo se našli u problemima. Radi se o zločestom političkom obračunu, jer se mi ne financiramo iz državnog proračuna ni od lokalnih samouprava, a premijer je to znao.
U čemu vidite razlog zašto je to premijer napravio? Radi li se o revanšizmu jer ste izašli iz SDP-a?
Očito se htio obračunati s potencijalnim političkim konkurentima, te nam je zakinuo financije, i to samo zato jer je to mogao. Mislim da je na hrvatskoj političkoj sceni prisutno jako brutalno obračunavanje, i to ne sadržajima koje stranke nude, nego se ide na najniže ljudske strasti, često i protuzakonite. Ide se na ponižavanje, i sve dok će biti tako, građani će biti zgađeni politikom. Mislim da takva situacija odgovara i HDZ-u i SDP-u. I jedni i drugi funkcioniraju na istim poltičkim principima. Nažalost, SDP uopće više nije lijeva stranka, prošlog tjedna i sam premijer je govorio da su oni stranka centra, i to na sjednici Glavnog odbora. Rekao je da su ljevičari divljaci i huligani, a da je danas u svijetu najveća socialdemokratkinja Angela Merkel. Ne znam što se s premijerom događa, dokazao je da nema autentične socijaldemokratske vrijednosti. Ali me zato čude drugi članovi SDP-a, tamo još uvijek ima vrlo kvalitetnih ljudi, ne znam što oni tamo više rade. SDP je politički izgubljena stranka, kojoj je potrebna hitna rekonstrukcija, ali za to očito kod njih nema dovoljno političke volje.
Ima li u Hrvatskoj lijevijih političkih stranki od OraH-a. Laburisti? Živi zid?
Mi jesmo na poziciji zelene ljevice, sigurno lijevije od socijalno demokratskih stranki. Teško je u hrvatskim uvjetima govoriti o krajnjoj ljevici. Laburisti jesu lijevo po pitanju radničkih prava, ali zato po pitanju ljudskih prava nemaju nikakvog stava. U nekim promišljanjima su čak i poprilično konzervativni. Živi zid ima vrlo desne ideje, a predstavlja se lijevo. Više mi izgledaju kao jedan populistički pokret, i reagiraju samo prema onim temama od kojih očekuju da će imati veliki odjek u javnosti. Ne nude ništa konkretno, nemaju rješenja, i smatram da je to opasno djelovanje, snižavaju i tako niske političke standarde u državi. O Ivanu Pernaru nemam neko posebno mišljenje, upoznala sam ga dok se on predstavljao ‘zelenim’.
Očekujete li prijevremene parlamentarne izbore?
Izbori, ako se dogode ove godine, već spadaju u regularne i redovite, očekujem ih za šest mjeseci. Najkasnije u listopadu. Vladi bi najviše odgovoralo da se izbori provedu prije nego li krene zima, dok ne počnu veliki troškovi građana za struju i grijanje, kad se već zaboravlja ta ljetna euforija oko turističke sezone. Ružno je vrijeme, zimi su ljudi deprimirani, pa će izbori sigurno biti prije hladnijih dana.
Što očekujete za OraH od parlamentarnih izbora, koliko zastupnika u saboru?
Cilj koji smo si sami zadali je da na sljedećim parlamentarnim izborima postanemo treća po snazi politička opcija u Hrvatskoj. Sad nam ankete ne idu baš u korist, međutim, do izbora još ima puno vremena, nadam se da ćemo kvaliteno odraditi teren, i da će građani prepoznati vrijednosti koje OraH nudi.
Mislite da je neisticanje svog kandidata na predsjedničkim izborima koštalo OraH, da je baš Živi zid uletio u vaš prostor?
Mislim da bi bilo jako loše da sam se ja kandidirala za predsjednika. Možda smo mogli kandidirati nekog drugog, ali to nama nisu uopće bili toliko važni politički izbori, nismo ih procijenili takvima. Predsjednik države ne može biti član političke stranke, utrošili bi smo jako puno energije i novca, koju smo odlučili u gradnju infrastrukuture same stranke. Dakle, vodili smo se nekim racionalnim razlozima. Da li smo u tome pogriješili ili nismo, pitanje je, ali nemamo staklenu kuglu da predvidimo kako će se stvari dalje razvijati.
Isključivo ste protiv bušenja zbog ugljikovodika u Jadranu, pa i u probne svrhe?
Ne predstavlja opasnost za ljude i ekosustav samo izlijevanje nafte, već je jako velika opasnost i nailaženje prilikom bušenja na džepove sumporovodika, koji je jako toksičan, zapravo smrtonosan plin. I probnim bušenjem mogu se ‘probiti’ ti džepovi, a taj plin i u jako malim koncentracijama izaziva ozbiljne probleme. Kod otoka Brača osamdesetih godina prošlog stoljeća došlo je prilikom bušenja do proboja jednog takvog džepa, dosta ljudi je osjetilo ozbiljne zdravstvene probleme, pa se neko vrijeme razmišljalo o evakuaciji dobrog dijela Brača. Sve mi je to rekao jedan čovjek, stručnjak iz naftne branše, koji je bio tamo na licu mjesta. Sanacija te bušotine trajala je devet mjeseci, i nije se dogodila veća havarija samo zahvaljujući stručnosti ljudi koji su na toj sanaciji radili. Riječ je o INA-i.
Najavili ste i veliku konferenciju o iskorištavanju ugljikovodika iz Jadrana?
Da, još smo u fazi pregovora i razgovora, ali dovest ćemo na nju samo iskusne stručnjake, koji su kroz svoj dugogodišnji rad stekli veliko znanje o probnim bušenjima i samom iskorištavanju nafte. O imenima je još rano govoriti, dosta njih je još uvijek aktivno u svom poslu, neki su u mirovini, pretpostavljam da bi njihovo imenovanje kod njih stvorilo i određene pritiske. Na opasnosti vezane uz sumporovodike upozoravali su nas i drugi naftaši u tom poslu, i baš su nam isticali geološke specifičnosti Jadrana. Dno Jadrana je specifično, puno je tih džepova, ne možemo tu bušiti kao u Norveškoj, primjerice.
Kažete i da Hrvatska ne bi trebala odustati od eksploatacije plina i nafte, ali na nekim drugim lokacijama?
Nije mi jasno zašto se toliko zapelo za bušenje Jadrana, zašto to ministar Vrdoljak toliko forsira, kad mnoga istraživanja pokazuje da je Slavonija i kontinentalna Hrvatska puno bogatija i plinom i naftom. Ne mislim sad jednu potencijalnu ekoološku bombu prebaciti s mora na kopno, kopnene bušotine su kudikamo sigurnije, nisu opasne ni za ekosustav ni za ljude, dok se one morske tempirane bombe.
Zato smo pokrenuli tu interpelaciju u saboru, koja je za Vladu obvezujuća, po zakonu je treba potpisati 10 posto zastupnika, a potpisalo ih je i više. Vlada o njoj treba provesti raspravu, ne smiju je izbjegavati, interpelacija je jedno od najjačih oružja prave parlamentarne demokracije. Zbog niza prekršaja oko provedbe eksploatacija Jadrana, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak trebao bi u najmanju ruku dati ostavku, i to je ono što interpelacijom tražimo. Hrvati žive od turizma i ribarstva, stoga bi priča o bušenju Jadrana trebala imati jako utemeljene ekonomske razloge, a ne bi je trebalo ovako netransparentno gurati, bez ikakve javne rasprave.
Očekujete li da će ova Vlada legalizirati medicinsku marihuanu do kraja svog mandata?
Ja mislim da će oni ići s vrlo populističkom pričom po tom pitanju, koja zapravo neće značiti nikakvu legalizaciju marihuane. Ići će na varijantu koju ima Slovenija, omogućit će se prodaja farmaceutskih proizvoda i ništa više. To nije prava legalizacija, prava bi bila kad bi bilo dozvoljeno da sami uzgajamo određene količine marihuane u vlastitoj kući, u vlastitom vrtu. Naravno, za svoje potrebe, o to ljudima koji boluju od neke bolesti. Po informacijama koje sam dobila od ljudi iz Ministarstva zdravlja, svakako smo najbliži slovenskom modelu, koji je daleko od toga da ga se može nazvati legalizacijom.
