‘Grad ne može bez škole, nit škola bez grada’ rečenica je koju smo večeras mogli čuti na otvaranju izložbe Gimnazijski vremeplov koja je obuhvatila 105 godina uspomena, truda, rada, veselja i postignuća svih onih koji čine gimnaziju, a to su ljudi.
– Iako Gimnazija Antuna Vrančića ima 107 godina, izložbom je obuhvaćeno 105. Ovo je treće postavljanje izložbe, prvo je bilo u knjižnici Juraj Šižgorić, drugo u Zagrebu i sada tu. Ona uživa status jedne od najkvalitetnijih hrvatskih institucija, ona je snažno upletena u zbivanja grada Šibenika, a kako je jedan od prvih profesora u gimnaziji rekao,odmah je postala ‘mezimčetom grada’ – istaknula je Jasminka Paić, profesorica povijesti iz čijeg je rada i nastala ideja o izložbi.
U godini kada obilježavamo 950 godina postojanja Šibenika nezamislivo je da šibenska gimnazija u tome ne sudjeluje jer ona je dio povijesti i razvitka grada.
Generacije profesora i učenika koji su prošli kroz nju su dali svoj obol u svim segmentima djelovanja grada, a kako je Ivica Poljičak rekao, svi ljudi zabilježeni na fotografijama su i dalje živi i uvijek će živjeti u sjećanjima.
Izložba, koja će biti postavljena u izložbenom prostoru Muzeja do 10. travnja, realizirana je u suradnji s Državnim arhivom u Šibeniku.
Otvaranju su prisustvovali brojni profesori, ali i bivši i sadašnji učenici, a izložba je malo koga ostavila ravnodušnim. Fotografije su pobudile brojna sjećanja, a kako su obuhvaćene skoro sve generacije gimnazijalaca, skoro svi su u jednom skoku otputovali u prošlost.
– Nemoguće je jednom izložbom obuhvatiti sve ono što Gimnazija je – rekla je ravnateljica Belamarić, a s tom tvrdnjom se moramo složiti.
