" "
Više

    " "

    FOTO: Zagrepčanka u Šibeniku našla drugi dom: Ono najbolje u Šibeniku vidi samo ‘vanjski čovjek’

     

    Ivana Žulj je 22-godišnja studentica Turističkog menadžmenta na Veleučilištu u Šibeniku.

    Ivana je rođena Zagrepčanka koja je prije tri godine odlučila metropolu zamijeniti Šibenikom i izgraditi samostalan život daleko od rodnog grada. Iako je, po mišljenju mnogih, upravo Zagreb taj koji studentima pruža najviše, ova Zagrepčanka je odlučila da je za nju bolji izbor Šibenik

     

    Zašto si izabrala baš Šibenik?

     Provela sam čitav svoj život u Zagrebu i kada sam završila srednju Upravnu i birotehničku školu u Zagrebu, željela sam nastaviti studij u smjeru menadžmenta, recimo da me zapravo i sam turizam tada više zanimao. Mogućnosti su bile odlazak u Opatiju ili Šibenik i tu je presudio Šibenik. Nekako južnije mi je oduvijek bilo srcu milo, a uostalom, i moja sestra je godinu dana prije mene doselila ovdje i dobila stalno zaposlenje tako da mi je i to bila velika motivacija.

    Zapravo ključni razlog moje odluke o studiju u drugom gradu je bila moja velika želja da se osamostalim, a da sam nastavila studij u Zagrebu, zasigurno bih još živjela s roditeljima i moj život se ne bi ovako uvelike promijenio.

    ivana zulj

     

    Zagreb je nekako svima sinonim grada koji studentima pruža najviše, kako u akademskom tako i u društvenom smislu?

    Što se tiče mogućnosti koje gradovi pružaju, mislim da to uvelike ovisi o nama samima i našem pogledu na isto, primjerice, za mene je grad Šibenik odličan grad i sve što sam dosad željela uspjela sam ostvariti, teže ali sam uspjela.

     Između stalnog posla, druženja s prijateljima i bavljenja hobijima, nedavno sam otvorila vlastitu radionicu nakita jer je i to jedna od mojih dugogodišnjih ljubavi, rekla bih i kako sam veliki zaljubljenik u PR odnosno Odnose s javnošću.

    Doći iz velike sredine u znatno manju sigurno je velika promjena, kako si se ti naviknula i jesi li uopće?

    Velika je promjena iz milijunskog grada u kojem živiš godinama doći u mali gradić poput Šibenika, no moram priznati da je moja prilagodba zapravo trajala veoma kratko. U početku mi je bilo nezamislivo proći gradom i sresti ukupno 100-tinjak ljudi, a onda sam se s vremenom naviknula kako nije sve u užurbanom načinu života i kako svako mjesto ima svoje čari. Mnogo puta su me kolege s fakulteta sretali u gradu, uvijek bi žurila negdje jer od prve godine fakulteta usklađujem posao i predavanja, pa bi mi znali dobaciti uspori malo, nisi u Zagrebu. I moram priznati da me ovaj “pomalo” način funkcioniranja apsolutno zarazio. Naviknula sam se tako da sam uzela najbolje iz ovog grada i odlučila to okrenuti u svoju korist. Svatko tko je živio u Zagrebu, zna koliko je zapravo dugo potrebno doći s jednog kraja grada u drugi i koliko gužve znaju stvarati pravu pomutnju, a u Šibeniku to nije slučaj. Ovdje je sve relativno blizu i sve stigneš u kratkom roku, što ti ostavlja više vremena za uživanje.

    Tempo života gore i tu je drugačiji, koji ti više odgovara?

    Tempo života je itekako drugačiji. U Zagrebu je rekla bih užurbanije i nekako, bar za mene stresnije, dok je u Šibeniku sve mnogo opuštenije i meni mnogo draže. Veliki plus Zagreba je činjenica kako u svako doba godine možeš pronaći kvalitetnu zanimaciju jer ima mjesta koja vrve zabavnim i zanimljivim sadržajima, dok je npr. Šibenik nažalost orijentiran samo na ljetne mjesece i to ga čini dosadnim i praznim zimi.

    Ivana je u razgovoru spomenula da se više ne vidi u Zagrebu i da svoj životni put vidi upravo u Šibeniku.

    Što je to u Šibeniku što te toliko privuklo?

    U Zagrebu se ja više ne vidim, mada je to grad kojeg zaista držim jako blizu srca i uvijek se veselim doći tamo. Smatram kako sam odlične životne trenutke provela upravo tamo, no ono što je mene pretvorilo u odraslu osobu zapravo je grad Šibenik. Ima ono nešto privlačno u Šibeniku, što čini mi se, vidi samo “vanjski čovjek”. Grad koji ima tako predivne tvrđave, bogatu povijesnu jezgru i apsolutno očarajavuću šetnicu u Kanalu Sv. Ante, zapravo je nemoguće zavoljeti. Također, činjenica kako do centra grada trebaš 10-ak minuta hoda također je jedna od velikih prednosti. Nažalost, ovdje mi se ne sviđa “zadrtost” ljudi čiji su pogledi na svijet uvelike drugačiji od mojeg. U početku me to veoma ljutilo, a onda sam jednostavno odlučila da neću dozvoliti da drugi utječu na moj život i pogled na isti. Ne kažem da toga nema u Zagrebu, ali se itekako manje primijeti.

    Mentalitet ljudi je također jedna od stvari koje se razlikuju u ove dvije sredine, koliko ti je trebalo da prihvatiš taj ‘pomalo’način života?  

     Rekla bih kako se na dobre stvari ljudi brzo naviknu, pa tako i ja. Ovaj opušteni način života i riječ “pomalo” uvukli su mi se pod kožu. Smatram da Šibenčani imaju više prilika uživati u životu od Zagrepčana, no oni su fokusirani na loše strane ovoga grada pa to ne primjećuju.

    ivana zulj2

    Upravo kao što sam spomenula, ljudi su ovdje opterećeni tuđim životima, tuđim pričama i uvijek imaju svašta reći za svakoga. Nije Šibenik jedino mjesto u kojem je to slučaj, no u ovako manjim sredinama to je izraženije.

    Ivana je nedavno posjetila svoj rodni grad i to zajedno sa sportašima sa Veleučilišta u Šibeniku. Njihov doživljaj udaljenosti u ‘velikom gradu’ je bila prava anegdota.

    – Odsjeli smo u hostelu Arena u blizini Arene na Laništu i do Trga Bana Josipa Jelačića nam je tramvajem trebalo nekih 20-ak minuta, što im i nije bio neki problem. No, od hostela do tramvajske stanice je bilo desetak minuta hoda što je izazvalo njihove komentare poput “do sad smo mogli doći od Poljane do Vidika”. Naposljetku, kada smo se vraćali sa Trga, bilo mi je drago čuti njihove komentare da tek sada vide koliko im je drag Šibenik i kako je Zagreb poprište svega, a ponajmanje mira i tišine, što Dalmatincima itekako znači.

     Što misliš o noćnom i kulturnom životu u Šibeniku, ima li dosta sadržaja za mlade? Što nedostaje?

    S obzirom da sam radila u dva noćna kluba u ovome gradu, mislim da potencijala ima, no on se tek treba iskoristiti, tj. tek se sada počeo iskorištavati. Kulturni život smatram relativno dobrim, no nedovoljno reklamiran. Primjerice, ja sam sasvim slučajno saznala kako studenti imaju 50% popusta na sve ulaznice za kazališne predstave, što je zapravo odlična mogućnost, no zbog neinformiranosti neiskorištena, pa je moguće stvaranje lošije kulturne slike o mladima nego što ona uistinu jest. Također, ono što ovdje nedostaje su sadržaji prilagođeni studentskom budžetu. U gradu su rijetka mjesta u kojima studenti mogu neopterećeno uživati jer su cijene previsoke, a malo koji studentski budžet si to može priuštiti. Ovim putem svaka pohvala mjestima koja imaju studentske cijene!

    Naposljetku, ono što bih voljela istaknuti je to da sam se u ove 3 godine često susretala s rečenicama kako je ovaj grad prazan i “mrtav”, i onda kada se ugostitelji primjerice potrude nešto organizirati, to nema učinka, jer Šibenčani radije “stoje kući jer tamo neće biti nikoga”. I tu svaka inicijativa propada, zapravo, Šibenčani su ljudi koji često mijenjaju navike i mislim da ih to čini nesretnima.

     

    Maratonsko ispijanje kava je karakteristika Hrvata općenito ili si primijetila da je u Šibeniku to izraženije? 

    U ove godine mog studiranja, radila sam uglavnom u ugostiteljskim objektima u Krešimirovu gradu pa sam zaista primijetila kako je to ovdje izraženije. Kava se pije 2-3 puta dnevno, po 2h najmanje, na istoj se komentira kako se nema novaca i dobacuje konobaru “Daj još jednu!”. Priznajem, i ja sam se navukla na ispijanja kave i uživanja na suncu, ima tu neka posebna draž koja nema nigdje drugdje. U Zagrebu to nije tako. Ljudi dođu, popiju kavu i nastave svojim poslom.

    Kada se tek doselila u Šibenik Ivana nije znala puno ljudi, niti su ljudi znali nju. I to joj je odgovaralo. Nakon tri godine u Šibeniku situacija se ipak promijenila, a kako je radila po kafićima upoznala je veliki broj ljudi i susrela sa s komentarima.

    – U početku mi je bilo savršeno što me nitko nije znao, jer mi je to davalo osjećaj kao da sam u rodnome gradu. Nažalost, tri godine su ipak dovoljno da upoznam ljude, a i sama činjenica kako sam radila u kafićima, učinila me je “poznatijom”. Smatram kako toga svugdje ima, vjerojatno smo mi takva nacija. Susjedova trava je uvijek zelenija od naše. Prva godina fakulteta zbog toga mi je bila teža nego druge dvije kasnije. Postoje ljudi koji uvijek komentiraju to što si ti najglasniji na predavanjima jer si to što jesi i nemaš potrebu glumiti, moja ljubav npr. prema nogometu (kao jednoj ženi) uvijek je bila ismijavana, no s vremenom sam “otupila” na takve komentare jer mi je oduvijek bilo važnije kako se ja osjećam, a ne što drugi misle o meni.

     

     Što ti najviše nedostaje iz Zagreba što nema tu? 

     Najviše mi nedostaje moja obitelj, prijatelji i pas Medo. I da, mamina sarma. Naime, iako je moja sestra tu sa mnom, a sada je privremeno i brat ovdje, moje djetinjstvo i uspomene su tamo. No sada je vrijeme za stvaranje novih uspomena, a i Šibenik – Zagreb i nije tako velika udaljenost. A možda nekad i moja sarma bude kao mamina.

    Koliko si zadovoljna fakultetom, tj Veleučilištem u Šibeniku? Uključena si u Novinarsku sekciju i istaknula si da radite na tome da pokažete da diploma ovog fakulteta vrijedi. 

     Osobno sam zadovoljna fakultetom jer mislim da je u posljednje tri godine itekako napredovao, no i dalje se u studentskim pričama spominje kako diploma ne vrijedi i kako općenito vlada nered ovdje, s čim se ja ne bih složila. Osobno me ljute takve priče jer se pitam, zašto je netko odlučio nastaviti obrazovanje na veleučilištu koje ne smatra dobrim za sebe? Također, ovdje predaju profesori koji su uvijek spremni pomoći i savjetovati nas, kako što se tiče fakulteta tako i općenito. Nadalje, smatram da diploma vrijedi onoliko koliko je ti učiniš vrijednom za sebe. Naposljetku, danas je najvažnije biti dobar čovjek, a za to ne postoji diploma.

    vus novinarska sekcija blace matija 200116 5

    U razgovoru smo se dotaknuli i pitanja smještaja budući da Ivana iznamljuje stan, a u zadnje vrijeme od velikog broja sugrađana možemo čuti kako je teško pronaći stan jer sve manje ljudi iznajmljuje budući da su se okrenuli turizmu.

     

    – Od prvog dana fakulteta živim u privatnom smještaju i do sada sam promijenila 4 stana. Rekla bih kako je moja sreća bila 4. U ovom gradu naći adekvatan smještaj teže je nego što mi se činilo na prvu. Naime, najmodavci funkcioniraju na način da iznajmljuju stanove do početka ljeta, pa studenti moraju iseljavati iz istih. Meni to nikako nije odgovaralo jer ja ljeti radim ovdje i stan mi je potreban čitavu godinu. Također, cijene su previsoke za ono što se iznajmljuje. Tu je Zagreb u ogromnoj prednosti. Pronaći jednosoban stan u Šibeniku ravno je dobitku na lotu, da je njegova cijena niža od 1500 kn (bez režija), dok je primjerice za te novce u Zagrebu moguće pronaći dvosoban stan. U stanu, odnosno kući, u kojoj trenutno živim zaista sam zadovoljna. Najmodavci su sasvim korektni ljudi koji poštuju sestru i mene i čine sve da se ovdje osjećamo kao kući, jer naposljetku, to i je sada naš dom.

     Pretpostavljam da si stekla već puno poznanika i prijatelja u gradu, koji je tvoj generalni dojam o Šibenčanima?

     Upoznala sam različitih ljudi ovdje zaista, no nažalost, svi ljudi s kojima sam bliskija, slučajno, nisu iz Šibenika. Mnogo puta sam primijetila kako zapravo ja više volim ovaj grad nego oni ljudi koji su odavde, zaista se nadam da nije tako. Šibenčani su teški ljudi koji još teže prihvaćaju nekog novog i “vanjskog” u svoju sredinu, puno su stroži prema njemu, ali zato kad te prihvate, vjerujem kako je to za zauvijek.

    Ivana ljeta provodi u Šibeniku budući da  radi, a kako i sama kaže, ako cijelu godinu provodi ovdje, zašto ne i ljeto kada ovaj grad živi punim plućima.

    ivana

     Jesi li posjetila neki od festivala koji su se održavali ?

     Posjetila sam nekoliko predstava Međunarodnog Dječjeg festivala i zaista sam bila ponosna na broj ljudi na istima i nasmiješena dječja lica. To je ono što Šibeniku treba, osmijeh i vjera u bolje sutra. Grad Šibenik je još uvijek čarobna kutija koju treba otvoriti. Kutija blaga čije draži u posljednjih par godina počinju lagano isplivavat na površinu i ostavljati sve prisutne bez teksta.

    A Advent?

    Što se tiče Adventa u Šibeniku, ove godine sam bila oduševljena, rekla bih malo ali slatko i sasvim dovoljno. Advent sam posjetila nekoliko večeri u društvu dragih prijatelja i uvijek mi je bilo odlično, no ono što sam primijetila jest da odaziv građana i nije bio onoliki koliko sam očekivala. Nepotrebno je uspoređivati Advent u Šibeniku s Adventom u Zagrebu, no ne uživati u onome što ti se danas pruža zbog onoga što si nekad imao sasvim je nepošteno prema samom sebi.

    Ivana je ukazala na sve lijepe strane Šibenika, na sve ono što mi često zanemarimo i ona je jedan od primjera koji pokazuje da naš grad itekako ima što za ponuditi mladima. Ima istine u onome da smo ponekad slijepi pred onim što gledamo svaki dan i da je potreban tek stranac, iako Ivana to više nije, da nam otvori oči.

     

     

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Udruženje obrtnika Šibenik obilježava 20 godina organiziranja Uskrsnog...

    U Udruženje obrtnika Šibenik s ponosom se prisjećaju prvog Uskrsnog doručka kojeg je 2004. godine  Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika  pri Udruženju obrtnika Šibenik ...

    U Rogoznici će 40 posada jedriti protiv droge

    Lions Club International District- 126 Hrvatska u suradnji s marinom 'Frapa' u Rogoznici, koja je jedna od najljepših marina na Jadranu, organizira  25. međunarodnu...

    Tradicionalni uskrsni Emaus na Skradinskom buku

    Na Uskrsni ponedjeljak, 1. travnja, na Skradinskom buku i ove će godine biti proslavljen uskrsni Emaus, a do 13 sati ulaz u Nacionalni park...

    Noćnu vožnju pijanog 31-godišnjaka kroz Brodaricu prekinula patrola

    Noćas, 29.ožujka u jedan sat iza ponoći u Brodarici, prilikom kontrole prometa od strane policijskih službenika Prometne policije Šibenik, zaustavljen je osobni automobil šibenskih...

    NAJNOVIJE

    Udruženje obrtnika Šibenik obilježava 20 godina organiziranja Uskrsnog doručka

    U Udruženje obrtnika Šibenik s ponosom se prisjećaju prvog Uskrsnog doručka kojeg je 2004. godine  Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika  pri Udruženju obrtnika Šibenik ...

    U Rogoznici će 40 posada jedriti protiv droge

    Lions Club International District- 126 Hrvatska u suradnji s marinom 'Frapa' u Rogoznici, koja je jedna od najljepših marina na Jadranu, organizira  25. međunarodnu...

    Tradicionalni uskrsni Emaus na Skradinskom buku

    Na Uskrsni ponedjeljak, 1. travnja, na Skradinskom buku i ove će godine biti proslavljen uskrsni Emaus, a do 13 sati ulaz u Nacionalni park...

    Noćnu vožnju pijanog 31-godišnjaka kroz Brodaricu prekinula patrola

    Noćas, 29.ožujka u jedan sat iza ponoći u Brodarici, prilikom kontrole prometa od strane policijskih službenika Prometne policije Šibenik, zaustavljen je osobni automobil šibenskih...