Ulična kultura, a za većinu građana i ne kultura, šaranja, pisanja poruka i koji put zanimljivih, ali u većini slučajeva bezveznih crteža i črčkarija, čini se, gubi utrku s modernim tehnologijama i svijetom u kojemu živimo. Iako bi se mogli pronaći i brojni drugi razlozi, manjak afiniteta prema općenito uličnoj kulturi i izražavanju vlastitog mišljenja i likovnih kreacija po zidovima, povezan je najviše s razvojem interneta i kompjuterskih inovacija koje su bunt i kreacije s javnih zidova preusmjerile na zidove društvenih mreža. Jednostavniji način komunikacije, brzina vidljivosti poruka i stavova iz udobnog naslonjača ili kreveta, zanimljiviji su od noćnog lutanja na kojeg su osuđeni manje-više svi grafiteri.
Slaže se s tim i Zdenka Bilušić koja u Gradskoj knjižnici vodi Centar za vizualnu kulturu djece i omladine.
– Nekako imam dojam da je crtanje i ispisivanje poruka po zidovima javnih površina stvar prošlosti. Šibenik je uz to i grad koji nema izrazito razvijenu kulturu oslikavanja javnih površina, a i oni koji se na taj način žele izraziti, zbog svojih subkulturnih načela i usmjerenja, ostaju u sjeni i rijetko izlaze u javnost. Sigurno je da je jednim dijelom cijela stvar prebačena na druge oblike iskazivanja bunta, nezadovoljstva ili kreativnosti, a prvenstveno facebook, koji je svojom općom prihvaćenošću otvorio i put jednostavnijem načinu izražavanja – kaže Bilušić.
Nekada imena omiljenih bendova, političke parole i reakcije na aktualna događanja, bili su sastavni dio urbanijih dijelova grada, ali i nezaobilazni folklor u blizini sportskih objekata. Iskazivanje ljubavi omiljenom klubu, njegovim ljutim protivnicim ili upravi kluba, neizostavni su dio i danas aktivnog izražavanja svojih stavova, dok je politika i glazbena ushićenost potpuno zamrla. Barem što se tiče starog dijela Šibenika.
– Uspoređujući se s drugim gradovima, Šibenik je puno čišći i manje išaran grafitima, porukama ili crtežima. Ipak, u zadnje vrijeme jako puno novih grafita pojavilo se na Meterizama, Šubićevcu i Vidicima, ali vrlo brzo će i oni biti obrisani i dijelovi fasade opiturani – govori Antun Dobra, vlasnik obrta Goodman za čišćenje grafita na javnim površinama.
– Na svu sreću, stara gradska jezgra nije toliko na udaru onih koji svoj potpis vole ostaviti na kamenim fasadama i kućama tako da nam je, što se toga tiče, jako drago da barem u tom dijelu grada imamo jako malo posla. Onima koji svojim crtežima imaju afiniteta na određeni način oslikati i uljepšati određene djelove fasada na javnim površinama svakako treba omogućiti takav oblik izražavanja, što je svakako bolje i zanimljivije od ispisivanja parola i poruka – kaže Dobra.
S njim se slaže i Zdenka Bilušić koja ističe kako bi onima koji svoje umjetničke kreacije imaju potrebu iskazati crtajući grafite, trebalo osigurati dio javnih površina.
– Protivnik sam bilo kakvog pisanja po zidovima i fasadama kuća, ali ako postoji potreba pojedinca da se kreativno i s određenim smislom izrazi, svakako bi bilo dobro da postoje površine koje bi im bile dostupne. Ni u nekoliko europskih gradova koje sam posjetila nisam vidjela veliku rasprostranjenost grafita, osim na željezničkim kolodvorima koji su, izgleda, svima dobra lokacija za crtanje – kaže Bilušić.
Jedan od rijetkih šibenskih grafitera, Josip Filipović, kaže kako je u Šibeniku sve manje onih koji crtaju, a sve više onih koji šaraju i grafiterima poput njega stvaraju i određene probleme.
– Sigurno je da je oslikavanje javnih površina sve manje interesantno mladim ljudima. Koliko znam ima nekoliko mladih ‘snaga’, ali oni uglavnom crtaju u parovima dok sam svoje grafite uvijek radio sam – kaže Filipović, te nastavlja,
– Često nam se zna dogoditi da zbog onih koji svoje svoje navijačke sklonosti iskazuju šaranjem po zidovima budemo prozvani upravo mi koji niti imamo veze s tim, niti nam je takav način izražavanja zanimljiv. Ovo što radimo nema nikakve zajedničke poveznice s parolama koje se ispisuju po zidovima, ali kako određeni krug ljudi zna za moju sklonost crtanju grafita, tako se dogodi da sam prvi kojeg se proziva – kaže Filipović.
Jedan od načina da se potakne oslikavanje i oživljavanje javnih površina, a samim tim i da se subkulturni sadržaji aktivnije uključe u život cijele zajednice svakako je i dozvola i dobra volja gradskih vlasti da se dio javnih površina ukrasi grafitima. Prema Filipovićevu mišljenju to čak ne moraju biti stalni grafiti, već bi se u određenim intervalima mijenjali i crtali novi.
– Trenutno je u Šibeniku samo jedan prostor oslikan namjenski, a to je dio igrališta iza Gimnazije. Svi ostali grafiti, barem oni koje sam ja radio, napravljeni su na površinama čija namjena sigurno nije zamišljena kao podloga za crtanje. Ali, ako bi se uz određene dozvole odredio jedan dio fasade za izradu grafita, sigurno bi se više ljudi odlučilo na jedan takav potez. Ne trebaju ti crteži stajati tu ne znam koliko dugo, a bilo bi još zanimljivije kada bi se jednom u mjesec ili dva dana ta slika prebojala i nacrtala neka druga. To bi moglo dovesti i do toga da u tim periodima dovedemo i grafitere iz drugih sredina, razmjene iskustva i aktivira ulična umjetnost oslikavanja – kaže Filipović.
Odrazi trenutka u kojemu živimo ili ne, grafiti će nas uvijek pratiti. Bez obzira na manjak zanimanja, fasade zgrada i kuća, uvijek će biti na meti potrebe javnog izražavanja. Nadamo se ipak s manje poruka uvredljivog sadržaja, nacionalnog prozivanja i posebno izuzimanja stare gradske jezgre od ove vrste komunikacije, a s više oslikanih površina, čime bi i oni koji sprejeve koriste za stvaranje javnih umjetničkih djela ipak došli na svoje.
