Zadnjih 48 sati prije nego što ga je 26. studenog 2011. teškog ozljedio tada maloljetni A.A. ispred kluba Inside, Jure Kulazo se ne sjeća. Liječnici su mu rekli da je to normalno te da je bolje da tu groznu večer zaboravi.
– I bolje da se ne sjećam – govori nam i on sam. Zbog teške ozljede, Jure je imao šest operacija glave. Neurokirurzi splitskog KBC-a dr. Vlatko Ledenko i dr. Saša Devčić njegovim roditeljima nisu garantirali da će preživjeti. Ozljede su bile preteške.
– Na Intenzivnom odjelu u Splitu je bio nešto manje od tri mjeseca. Operirali su ga odmah u nedjelju te sutradan. Ozljede su bile grozne i bojali su se da neće preživjeti. Tako je prošao prvi dan, drugi, treći, četvrti, peti… Jedan dan je imao ogromnu temperaturu, 40 °C, stavili su na njega led i nadali se najboljem. Noću je temperatura pala, bojali su se da nije otišao taj centar za temperaturu i da će ga ona uništiti. Nakon 15 dana su nam rekli da će skinuti aparate za disanje i da će ga otvoriti na grlo. Pripremili su nas da kada to vidimo ne padnemo u nesvijest jer većini se roditelja to dogodi. Kada smo došli, liječnica koja ga je pratila prvi put se nasmijala. Rekli su nam: ‘Jure je sam prodisao’. Nastalo je opće oduševljenje jer se uspostavilo da oštećenje nije toliko kada je mozak dao plućima naređenje za disanje – prepričava nam Jurina majka najteže dane svog života.
Nakon nekoliko tjedana liječnici su Juru počeli buditi iz inducirane kome. Neurokirurg Ledenko priznao je obitelji Kulazo da više telefonskih poziva nije imao ni za jednog pacijenta. Svi su željeli znati kako je Jure.
– Svi su zvali, a da mi nismo ni znali. Doktor Ledenko ispričao nam je kako je i sam zaplakao kada ga je nazvao Jurin dekan koji nije mogao zamisliti da je Juru netko udario – kaže nam Jasna te dodaje:
– Kada su ga skidali iz inducirane kome, upozorili su nas da se on pomalo budi i da možemo dolaziti kod njega svatko po pet minuta. Došla sam i rekla mu: ‘Jure, Bucka je tvoja’ jer me tako zvao. Svi aparati su zasvirali. Skoro sam se onesvijestila. Potom je došao moj suprug i opet su zasvirali svi aparati. Sutradan kad smo došli već se bio probudio, a hodnik je bio pun mladosti, svi su ga došli vidjeti – sjeća se njegova majka.
ZVALA IH OBITELJ LUKE RITZA
Potom je uslijedio dugi oporavak u Krapinskim toplicama. Budući da je riječ o izuzetno skupom oporavku, čitav Šibenik pomagao je obitelj Kulazo da prebrodi najteži životni period. Kontaktirali su ih i roditelji Luke Ritza, nudeći bilo kakvu pomoć. Jurina obitelj zahvalna je svima što su im tada pomogli. Susjedima, rodbini, prijateljima, poznanicima…
– Sve pacijente i slučajeve koje sam vidjela u Krapinskim toplicama teško da ću ikada zaboraviti. Tamo je 50 posto slučajeva mladih ljudi koji su stradali u prometnim nesrećama. Doktor mi je odmah rekao, nema plakanja, ako mislite da se oporavi s njim morate raditi kao da je sve u redu. U Krapini smo bili deset mjeseci. Čitala sam mu Slobodnu Dalmaciju, National Geographic, sve ono što voli, ali još uvijek je on tada bio minimalno pri svijesti. Samo ono osnovno, otvori oči, stisni ruku. Onda je liječnik predložio da pokušamo sa slovima. Kazao je, ako pogodi dva, to je plafon. Jure je pogodio tri slova! I krenulo je. Pokazivala bih mu slike sportaša i tražila da pokaže koji je Luka Modrić, Slaven Bilić… Sjećam se, jednom smo mu donijeli i fotografije. Donio ih je moj muž isprintane i Jure je plakao kao kišna godina. Stalno je plakao, ali doktor je rekao da je dobro što pokazuje emocije – prepričava nam Jasna, koja neće nikad zaboraviti dan kada se Jure prvi put nakon nesreće nasmijao. Bilo je to kada je otac jednog pacijenta u toplicama ispričao vic koji ih je sve nasmijao, uključujući i Juru.
Juru su redovito u Krapini posjećivali i njegovi prijatelji kojima je Jasna neizmjerno zahvalna, a onda su se nakon 13 mjeseci odlučili vratiti kući.
– Počeo je plakati čim smo prošli Dalmare. Znao je da se približavamo kući. A čim smo došli, prvi dan otvorio je svoj Facebook – govori nam Jasna. Iako nema zamjerki na rehabilitaciju u Krapini, Jurina majka priznaje nam kako je odahnula kada su došli u Šibenik. Naša bolnica tada je imala samo dva pacijenta poput Jure i puno se više s njima radilo.
-U Krapini su svi manje-više bili u istom stanju kao Jure, oko 200 bolesnika i jednostavno nije bilo dovoljno logopeda. Žena koja je radila s njim dala je sve od sebe, ali jednostavno nije imala dovoljno vremena. Osim toga, u 11. mjesecu Jure je počeo odbijati vježbe. Liječnik nam je objasnio da je to moguće i fizioterapeutkinju sam pitala što da radim. Rekla mi je: ‘Past će u depresiju, vodi ga doma’. Odlučili smo za Božić doći kući – kaže Jasna. Obitelj Kulazo potom je ponovno doživjela šok. Prilikom operacije lijeve strane glave, odnosno ugradnje umjetne kosti u Splitu, Jure je dobio hematom i izgubio sve što je vježbom postigao.
– Kad smo došli iz Krapine, nije govorio, nije hodao, bio je u pelenama, ali znao je dosta, na laptop bi nam napisao koju riječ… U Splitu je to ponovo sve izgubio. Doktor je rekao da će trebati još dva mjeseca da se vrati na ono kako smo ga doveli iz Krapine. Bilo mi je grozno, dovedeš ga do nečega i sada ponovo ne zna ništa – kaže njegova majka. Isti scenarij ponovio se i tijekom operacije ugradnje umjetne kosti na desnoj strani glave, ovog puta u Zagrebu. Operirao ga je neurokirurg Josip Paladino koji se i sam začudio. Obitelji je kazao da se hematomi pojavljuju jednom u tri tisuće slučajeva.
ZAHVALNI SVIMA NA POMOĆI
Napreci u oporavku potom su se počeli vidjeti iz dana u dan. Fizioterapeuti i logopedi u Šibeniku marljivo i predano radili su s Jurom, a neke od njih on je i poznavao budući da je završio Medicinsku srednju školu.
– Jure ih je slušao sve što mu govore. Bio je uporan, ali i ja sam bila uporna. Radilo se s njim dok god nije prohodao, svemedicinsko osoblje dalo je zaista sve od sebe. Atmosfera je bila odlična, uvijek smijeh, ništa im nije bilo teško i uvijek kada bi Jure došao na fizikalnu svi bi ga došli vidjeti, pozdraviti…- zahvalno će Jasna.
28-godišnji Jure danas hoda, sjedi, jede, piše… Svakog utorka i srijede odlazi kod logopedice. Svaka tri mjeseca odlazi na kontrolu neurologu i neuropsihijatru. Planira završiti magisterij na Institutu za oceanografiju, Odsjek more i ribarstvo, na fakultetu u Splitu. No, još uvijek mora biti pod stalnim nadzorom jer se brzo umara, ne smije se dugo izlagati suncu, naporima, buci te je zbog toga njegova majka dobila status njegovateljice. Ovog ljeta Jure je najboljem prijatelju bio vjenčani kum, a iako je njegove roditelje zabrinulo kako će izdržati čitav dan na vrućinama i slavlju, Juru su pod budnim okom držali njegovi prijatelji. Neurokirurg dr. Ledenko, koji ga je prvi operirao, kada ga je posljednji put vidio nije ga prepoznao.
– Tako se dobro oporavio. Kazao nam je da Jure nije medicinsko, već Božje čudo – prepričava Jasna.
U pakao koji su prošli obitelj Kulazo vratila je stravična priča o brutalnom napadu na 19-godišnjeg Luku M. prošlog petka.
– Kada ovako nešto čujete ili pročitate, vratite se četiri godine unatrag. Ne razumijem da mladi danas mogu biti toliko nasilni. Pa i mi smo bili djeca, potukli bi se, ali nikada na ovaj način, da se ovako iživljavalo…Ovo nasilje zaista ne razumijem i treba ga zaustaviti – govori nam Jurina majka. Kulaze pitamo je li im se ispričao itko od napadačeve obitelji.
– Juri se na Facebooku ispričao napadačev brat. Na početku suđenja roditelji napadača su se ispričali Jurinom ocu – odgovara nam Jasna.
Tijekom našeg razgovora doznalo se i kako je jedan od napadača na 19-godišnjeg Luku Mihaljević sin šefice šibenskog HZZO-a Anite Škugor Kodžoman, kojoj je obitelj Kulazo zahvalna za sve što je za njih napravila tijekom njihove životne borbe.
– Suosjećamo s obitelji žrtve, ali se zaista divimo i gospođi Aniti što je izašla u javnost i priznala da je jedan od napadača njezin sin. Ona je bila uz nas pomagala i bodrila čitavo vrijeme kada je Jure bio na liječenju i rehabilitaciji i to joj nikada nećemo zaboraviti. Naše su molitve uz te obitelji – poručuju. Obitelj Kulazo tužila je državu jer je odgovorna što Jurin napadač nije bio u Odgojnom domu u Ivancu u trenutku brutalnog napada. Postupak je Vrhovni sud vratio šibenskom Županijskom sudu, dok bi Jurin napadač uskoro trebao biti pušten iz maloljetničkog zatvora.
