Aldo Bilan kapetan je već petnaest godina, od čega je posljednjih sedam prvi čovjek Tijata. Kako sam kaže, nije odrastao na Jadroliniji. – Došao sam iz druge branše, petnaest godina plovio sam na Slobodnoj plovidbi pa oko osam godina s jednom njemačkom kompanijom. Dok nisam došao na Tijat bio sam tu na drugim linijama, a kako smo ovdje svi familijarizirani, slali su me nekad i na Tijat. Jadrolinijina politika je takva da u svakom trenutku kapetani mogu preuzeti svaki brod i uskočiti svugdje po potrebi – započinje Bilan.
Kaže kako Tijat uživa ovakav status ljubimca kakav nema nijedan drugi brod zato što je konstantno vozio istu liniju. – Bilo je tu i pirova i sprovoda, jedino mi se još nitko nije rodio na Tijatu – Budući da mu je ostalo još nešto više od godinu dana redovite plovidbe, ni ta mogućnost nije isključena.
Tijat broji osam članova posade: zapovjednik, upravitelj stroja, vođa palube, dva kormilara, motorist, kuhar i konobar.
– Dani nam dobro prolaze, iako su svi slični, nikad nam nije dosadno. Uvijek se nešto događa. Provodimo po cijele dane zajedno, zbližili smo se kao obitelj, a kuhar nam čak ispunjava želje. Radi se po 15 sati, pa je sljedećih 15 slobodno. Na brodu je šest kabina, ispod prove i u krmi. A i s putnicima smo se zbližili, jer se, osim ljeti kad je gužva, uvijek voze uvijek isti. Znamo ih sve, ljude koji rade i dicu koja idu u školu, postali smo nešto kao kućni prijatelji. Moj broj imaju svi pa znaju nazvati da ih pričekamo ako kasne. I kad isplovljavamo bacim pogled prema kolodvoru ima li nekoga tko trči na brod. Iako smo vezani za satnicu, treba biti i malo fleksibilan jer su svi oni vezani za ovaj brod, ovise o njemu. Tijat im je kao dnevni boravak. Ima generacija koje su ovim brodom krenule u školu a sad njim plove u penziju i tužni su što se i Tijatova penzija bliži. Cijeli život su proveli na Tijatu, svojataju ga, kažu ‘nije to bilo koji brod, to je naš brod’ – priča kapetan, s njim se slažu i Zlarinjanke koje su na Tijatu odrasle. – 60 godina smo na ovom brodu, sve smo prošle na njemu, i simpatije i svađe. Imamo priča iz salona da im se broj ne zna. Strašno će nam biti žao kad nam dođe novi brod – složne su obje, a slažu se s njima i ostali putnici koje smo zatekli u salonu: – Svašta smo proživjeli na ovom brodu. U salonu se ujutro uvijek odspava prije posla, makar po’ ure. Kad se vraćamo bacimo koju partiju briškule i trešete, i svađali smo se i smijali –
Iako je star 60 godina, Tijat je još uvijek ispravan brod. – Tehnički je ispravan, i stroj i paluba i oplate, sve štima na Tijatu jer je svake godine u remontu mjesec dana i sve se na njemu kontrolira. Što se tiče kondicije i čvrstoće možda je bolji nego neki novi brodovi. Nikad još nije pao na ispitu. Još se nije dogodilo da Tijat ne isplovi, stabilan je i čvrst. Strancima je jako zanimljiv jer je jedan od rijetkih brodova koji se mogu još mogu vidjeti sa zakovicama. Popnu se do mosta pa ispituju koliko je star i koliko vozi jer je rijetkost naići na ovakav brod –
-Vjetar je problem samo kod pristajanja, a ne kod plovidbe jer se ide drugim putem, oko Lupca i pod Srimu. Kad je jako jugo ne idemo u Luku nego u Šepurinu, Lučani se bune, ali što se može? Ipak, vrijeme ga je pregazilo što se tiče drugih uvjeta koje mora zadovoljavati, a koje smo preuzeli od Europske unije. Tijat će zamijeniti jedan od tri nova predviđena broda, vjerojatno sličnih kapacetata, a s razlikom što će im se odijeliti putnički i teretni dio. To je još jedna specifičnost Tijata, što uz putnike prevozi sve, i robu za trgovine i novi namještaj za kuće na otocima, pa ljeti svo to iskrcavanje zna potrajati. – priča kapetan Bilan.
Što će biti s Tijatom još se ne zna, iako je pouzdano da neće završiti na rezalištu. –Obično se brodovi prodaju i preurede u disko – brodove ili restorane. Ozalj, Tijatov brat blizanac, sad je party – brod koji mlade vozi u zabave. Za Tijat se raspitivao kupac Ozlja – kaže nam jedan od mornara, pa možda ovaj starac postane nova party meka.
Tijat je još po nečemu specifičan, priča kapetan: – Potezanje za brod još nigdje nisam vidio, samo na Tijatu. To je tradicija stara desetljećima koju ne možeš izbjeći. Stariji uče mlađe s generacije na generaciju, jednostavno se ne možeš se ljutiti na to, iako moram onda više paziti. Idem polako u rikverc, a to ne paše svima koji se ‘potežu za vapor’, zanimljivije im je kad brod brzo povuče, ali moram paziti na sigurnost. Ipak, nekad me zamole da malo brže povučem, onda ostavim kormilara na provi da pazi na ljude u moru pa kad se svi puste i otplivaju natrag, ja mogu sigurno dalje – zaključio je kapetan.
Pogledajte cijelu fotogaleriju:
[flickr_set id=”72157657818075043″]
