Nedavno je u Velikoj Britaniji pokrenuta kampanja Mind the pay gap koja se bavi problematikom neravnopravnosti među spolovima po pitanju plaća za isto radno mjesto. Naime, tamošnje zadnje istraživanje istog pokazalo je da su žene još uvijek potplaćene u odnosu na svoje muške kolege te se ovom kampanjom pokušava podignuti svijest i stati na kraj ovoj vrsti diskriminacije.
U kratkim razgovorima koje smo imali sa šibenskim radnicama i to onima na čelu pojedinih institucija na dotičnu temu, jedna od njih, ravnateljica Galerije sv. Krševana, Antonija Modrušan lijepo je ukazala kako je ova vrsta diskriminacije problem upravo razvijenih zemalja, no istog nije lišena ni mala Lijepa Naša, a još manje Šibenik.
OSOBNO BEZ ISKUSTVA
-Osobno nikad nisam osjetila nikakvu vrstu diskriminacije po tom pitanju ni kad sam radila u prosvjeti ni danas kad sam na rukovodećem mjestu nemam razloga za buniti se. No čula sam za razne primjere od žena koje se pitalo imaju li djece, koliko dugo će dojiti, da ne govorim da trudnice nigdje nisu poželjne. Generalno, to je problem većinom razvijenih zemalja gdje su plaće zaposlenika tajna pa kad se konačno sazna tko koliko zarađuje, bude svega – govori nam Modrušan.
Zanimljivo, ni preostale dvije sugovornice nisu se susrele s ovim oblikom diskriminacije, a s tim u vezi sigurno je i činjenica da su većinu svog radnog vijeka bila zaposlenice državnih i/ili gradskih tvrtki. Jedna takva je i Željana Šikić, direktorica Turističke zajednice Šibensko – kninske županije koja će, također, priznati kako se s diskriminacijom po pitanju plaće na radnom mjestu nikad nije susrela. Štoviše, kaže, i sad na čelu županijskog TZ-a naslijedila je koeficijent svog prethodnika, muškarca. Slična priča je i ona naše treće sugovornice koja se može pohvaliti uspješnim poslovnim rezultatima i zasigurno najljepšim radnim mjestom.
-U principu ne, nikad se nisam susrela s tom razlikom, a tijekom svog radnog vijeka ionako sam većinom radila u gradskim tvrtkama koje po tome ne razlikuju muško i žensko. Osobno nema takvog iskustva, ali da je ženama kao nježnijem spolu u pojedinim segmentima možda malo teže, sigurno jest. No osobno nisam osjetila ništa konkretno na što bih se mogla potužiti – govori nam voditeljica Odjela za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava pri Muzeju grada Šibenika.
RASTUĆA KRIVULJA DISKRIMINACIJE
Inače, taj razmak (eng. gap) između plaća (eng. pay) muških i ženskih radnika u zadnje tri godine je udvostručen u korist zaposlenika, na uštrb zaposlenica i posebno se to odnosi na mlađe, nove generacije radnika/ica makar neka druga istraživanja pokazuju da u novije doba raste broj obrazovanih žena u odnosu na jači spol. Za osobna iskustva na toj muško – ženskoj ‘platnoj’ relaciji upitali smo i mladu šibensku glumicu, Franku Klarić i zaposlenicu privatne tvrtke, Anu.
– Odlično da će se provesti kampanja Mind the pay gap i nadam se da će se makar malo povećati svijest ljudi o ovom ozbiljnom problemu koji stvara osjećaj manje vrijednosti žena u odnosu na muške kolege unatoč istom, odnosno često i većem trudu. Ja sam u svojoj dosadašnjoj karijeri često direktno i indirektno svjedočila nepravdi i nepovoljnom položaju žena u odnosu na muškarce, između ostalog, i zbog plaće i uvijek me žalostila činjenica kako je to lako prihvaćeno u našem društvu i kako je to postalo normalno. Ljudi trebaju shvatiti da promjene dolaze od nas samih i da ih moramo pokrenuti zbog sebe i budućih generacija za koje se nadam da će o ovom problemu čitati u povijesnim knjigama i učiti kako se ne treba ponašati – elaborirala je Ana problem s kojim se u svom umjetničkom radu susrela i šibenska glumica.
– Pa zapravo jesam, susrela sam se s takvom vrstom diskriminacije. Naime, nisam vidjela, ali znam da su glumci koji imaju podjednako važan lik, a posebno se to odnosi na serije, kao i glumica bolje plaćeni. I to mi je apsurdno jer ne vidim razloga zašto bi on koji snima jednak broj sati, dana kao i kolegica bio više plaćen – iskrena je glumica, dodajući da ju je to saznanje veoma iznenadilo, te u tom smislu podržava kampanju koja se bavi tom problematikom. No da ne bi bilo da je poslovni svijet okrutan u cjelokupnom svom postojanju, dokazuje Franka na primjeru iz svoje okoline.
– Da, znam i dobre primjere. Evo moja prijateljica je nedavno ostala trudna. Došla je svojim poslodavcima i kad im je to rekla, komentirali su da oni s tim nemaju problema. Znam da je to jedan od rijetkih primjera i da statistika to pokazuje – svjesna je Franka.
Zanimljivo je da svijet kojemu je vrijeme novac, da svijet koji gazi sve pred osobom u svrhu ostvarivanja što veće dobiti ima vremena praviti razliku među spolovima i tako doprinijeti rastućoj krivulji diskriminacije na radnim mjestima, među muškarcima i ženama…
