Nedavna izjava predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o namjeri ponovnog uvođenja obaveznog služenja vojnog roka za sve vojno sposobne muškarce, u širim krugovima je postavilo i pitanja u kojoj mjeri je ta ideja izvediva i postoji li kod mladih ljudi uopće volja za služenjem vojnog roka. Naime, Hrvatska je 2008. godine napustila obavezu služenja vojnog roka, u redove oružanih snaga RH od te godine primaju se dragovoljci, ali zakonski zadržala mogućnost da se vojna obaveza vrati u slučaju potrebe rata ili ugroze, kao što je nekako u isto vrijeme napravila i većina novih članica EU, Bugarska, Litva, Latvija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i Rumunjska, pripremajući se, kao i Hrvatska, za članstvo u NATO. Iako je predsjednica naglasila kako je to tema o kojoj se trenutno ne raspravlja, te se samo radi o njenoj političkoj zamisli, kazala je kako je za donošenje takve odluke potrebno napraviti stratešku procjenu nacionalne sigurnosti RH i dugoročnog razvoja Oružanih snaga.
DODATNO FINANCIJSKO OPTEREĆENJE
Najveći problem kod ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka predstavlja novac. Prema nekim izračunima ovaj potez godišnje bi Ministarstvo obrane opteretio s dodatnih 500 milijuna kuna, a u situaciji kada se iz državnog proračuna u blagajnu Ministarstva slijeva sve manje novca, iluzorno je očekivati konkretnije pomake u tom pravcu. Za prihvat ročnika potrebno je ustrojiti cijelu hijerarhiju nove garniture vojnih djelatnika, a za tu namjenu zaposlilo bi se između 1.500 i 2.000 ljudi. Ulaganje u lošu i zapuštenu infrastrukturu vojnih objekata debelo prelazi više milijunske iznose, a na popisu stvari koje ne idu u prilog ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka nije zanemariva ni stavka koja se odnosi na odjeću, obuću i prehranu ročnika. Samo za ovu zadnju stavku trebalo bi dnevno osigurati između 80 i 100 kuna dnevno, a ako znamo kako je u zadnjoj godini obaveznog služenja vojnog roka upućeno 25 tisuća poziva, onda nije teško doći ni do spomenutih pola milijarde kuna. U cijeloj ovoj priči dodatno otežavajuću okolnost čini i Ustavom propisano pravo na prigovor savjesti. Najtransparentnije se to vidjelo upravo u zadnjoj godini obaveze služenja vojnog roka kada se od spomenutih 25 tisuća, za služenje vojnog roka javilo samo 2.500 ročnika, dok se ostatak odlučio za civilno služenje vojnog roka, pa se s pravom postavlja pitanje koliko je mladih ljudi danas željno obući vojnu uniformu.
Što se tiče Šibensko-kninske županije, u službi prihvata ročnika na odsluženju obveznog vojnog roka do ukidanja ove obveze bilo je pet vojarni od kojih su neke predane Gradu, a neke drugim tijelima državne uprave.
Konkretno, navode iz MORH-a, vojarna ‘Ante Jonić’ predana je Ministarstvu unutarnjih poslova, vojarna ‘Šubićevac’ ili ‘Petar Krešimir IV’ predana je Gradu Šibeniku 2001. godine, vojarna ‘Kuline’ predana je Gradu Šibeniku 2004. godine, vojarna ‘Rade Končar’ ili ‘Bribirski knezovi’ predana je 2011. godine Agenciji za upravljanje državnom imovinom (današnji Državni ured za upravljanje državnom imovinom) i vojarna u Ulici Rade Končara bb predana Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom 2014. godine.
Da je interes za služenje vojnog roka, dok je postojala ta obveza, bio u opadanju, vidljivo je iz podataka kojima raspolaže MORH.
– U posljednje tri godine obveznog služenja vojnog roka, u razdoblju od 2005. do 2007. obvezno služenje vojnog roka regulirao je ukupno 19.051 ročnik, dok je u istom razdoblju civilno služenje vojnog roka (prigovor savjesti) reguliralo 22.079 kandidata. Od uvođenja dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije se razmatralo vraćanje obveze služenja vojnog roka niti je ono predviđeno u bilo kojem strateškom planskom dokumentu MORH-a i OSRH. Naime, Zakon o obrani isključivo propisuje kada se po sili zakona uvodi obvezno služenje vojnog roka, a to je u slučaju stanja neposredne ugroženosti ili ratnog stanja – odgovaraju na naš upit iz Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.
DRAGOVOLJNO SLUŽENJE
Trenutno je na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Središtu za obuku Požega 14. naraštaj ročnika, napominju iz MORH-a. Naraštaj broji ukupno 468 ročnika, od kojih je 49 žena. U posljednjih 13 naraštaja, zaključuju, ovu temeljnu vojnu obuku završio je 3.531 ročnik i 441 ročnica.
Kažimo na kraju kako u Hrvatskoj još uvijek nije točno definiran položaj žena po pitanju obaveznog služenja vojnog roka, iako je člankom 47 Ustava RH jasno propisano da je ‘vojna obaveza i obrana Republike Hrvatske dužnost svih za to sposobnih građana’. Znači li to da bi prema tom tumačenju i žene trebale biti pozvane na odluženje vojnog roka, ostaje nejasno. Žene do sada nisu imale obavezu služenja vojnog roka, a ako bi se ovom prilikom išlo u pravcu primjene ovog članka, postavlja se pitanje koliko bi to dodatno opteretilo proračun Ministarstva i državnu blagajnu.
Mladenko Spahija, čelnik šibensko-kninske HVIDRA-e: Mladi očvrsnu uz vojnu naobrazbu!
– Moje osobno mišljenje je da bi struka, odnosno ljudi koji se bave tom problematikom, trebali na temelju dubinskih analiza i procjena donijeti odluku o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka. Pronaći nekakav najisplativiji oblik koji ne bi opterećivao proračun, tražio dodatna ulaganja u tu svrhu, a u krajnjem cilju imao svrhu vojne obuke mladih ljudi, možda bi se i trebao uvesti. Znam za primjer Švedske gdje se vojni rok, u periodu od tri mjeseca u godini dana, služi po danu, a navečer se ročnici vraćaju svojim kućama, ali isto tako još uvijek ima zemalja u kojima se obavezni vojni rok služi cijelu godinu. Kažem, moj je dojam kako bi se prvenstveno to trebalo napraviti zbog mjadih ljudi koji bi u jednom takvom okruženju i uz vojnu naobrazbu stasali i očvrsnuli.
Franko Vidović, saborski zastupnik SDP-a: treba ustrajati na dobrovoljnom služenju
– Držim kako je ovaj model pričuvnih i profesionalnih vojnih snaga dobar. Treba ustrajati na njemu i nema ga potrebe mijenjati, znajući da smo prije sedam godina ukunuli obavezno služenje vojnog roka, a pogotovo što bi to tražilo dodatna ulaganja u infrastrukturu i ustroj cijelog sustava, što u trenutnoj situaciji Hrvatska teško da može realizirati. Neka se mladi ljudi, i momci i cure, posvete daljnjem školovanju, obrazovanju i realiziranju svojih životnih ciljeva, a na kraju krajeva i mojih godinu dana provedenih u JNA držim za izgubljeno vrijeme u svom životu.
Domagoj Zaninović, predsjednik ORAH-a Šibenik: Mladima ne treba nametati vojsku
– Moj osobni stav je izrazito pacifistički i protiv sam bilo kakvog ratovanja, pa u tom kontekstu držim kako je ovaj model koji trenutno imamo u Hrvatskoj dobar. Profesionalizam kao životni izbor, ali i dragovoljno služenje vojnog roka u potpunosti podržavam, što je stav i ORAH-a, s tim da nisam siguran, ali mislim kako je obavezno služenje vojnog roka i financijski lošija stavka u odnosu na profesionalizam, a upitno je kakav je krajnji učinak. Mlade ljude ne treba sputavati u životu, i možda bi predsjednica, umjesto jednog ovakvog prijedloga, trebala više razmišljati o njihovom obrazovanju u drugim segmentima života.
