Bilo da se radilo o vladajućoj garnituri na državnom nivou ili lokalnoj, koja u svom sastavu ima naseljene otoke, niti jedan predizborni program nije mogao proći bez obećanja o revitalitaciji, boljoj povezanosti i potrebi zadržavanja ljudi na otocima, otvaranju novih radnih mjesta, škola i vrtića posebno, kao osnovnih preduvjeta za kreiranje normalnih uvjeta života, jednostavno i lako izvedivih na kopnu. Od obećanja do realizacije trnovit je put, zapreke u ispunjavanju istih najlakše se pravdaju manjkom novca u općinskoj, gradskoj ili državnoj blagajni, pa su u najvećem broju slučajeva, obećanja o otocima na koje samo što nije krenuo egzodus s kopna, i ostala samo obećanja. No, da postoji primjer koji bi ovu tezu mogao demantirati i konačno razbiti iluziju kako je i sama pomisao o življenju na otoku osuđena na propast, pokazuje najava otvaranja ‘Centra koralja’ na otoku Zlarinu. Projekt koji bi u cijelosti trebao koštati oko 8 milijuna kuna, najvećim dijelom bi se financirao iz EU fondova, napokon bi na pravi način ispričao stoljetnu tradiciju izlova i obrade koralja na Zlarinu, a koliko je u turističkom smislu otvaranje ‘Centra Koralja’ atraktivno, pokazuje i financijska injekcija Ministarstva turizma od 350 tisuća kuna za izradu dokumentacije neophodno potrebene kako bi se projekt prijavio za fondove.
– Nije nikakva tajna kazati kako je i najmanje ulaganje u razvoj bilo kojeg otoka, pa tako i Zlarina, poželjan, potreban i uvijek značajan čin. Svi se mi borimo život na otoku učiniti podnošljivijim i ugodnijim, a kako se ipak radi o specifičnoj situaciji, tako su i problemi na koje nailazimo kudikamo teži – govori nam predsjednik Mjesnog odbora Zlarina, Vladimir Buneta.
PRIZNANJE ZLARINU
– U tom pravcu gledajući, otvaranje ‘Hrvatskog centra koralja’ na Zlarinu, ne samo da Zlarinu daje priznanje, koje što se tiče koraljarstva nikada nije bilo upitno, ali možemo isto tako reći i malo skromnije prikazano, nego na tragu namjere ove gradske vlasti približava Zlarin kao administrativni dio grada Šibenika i samom gradu – kaže Buneta.
S ovom izjavom slaže se i gradonačelnik Šibenika, Željko Burić, koji nam je kazao kako će ovaj projekt može imati i još više pozitivnih učinaka na sam razvoj Zlarina.
– Projekt otvaranja ‘Centra koralja’ na Zlarinu je jedan uistinu veliki i bez pretjerivanja važan pomak u daljnjem razvoju ideje o novom Šibeniku, a u konkretnom slučaju otoku Zlarinu, kao gradskoj četvrti Šibenika. Sama činjenica da je novac, a radi se o 350 tisuća kuna, za izradu projektne dokumentacije stigao iz blagajne Turističke zajednice Hrvatske dovoljno govori o dobro prepoznatom turističkom aspektu cijelog projekta, a svakako i o potrebi što kvalitetnije ispričane priče o stoljetnoj tradiciji koraljarstva na otoku Zlarinu. Posjetiteljima će budući centar u dijelu svog programa nuditi i prikaz izrade koralja, organizirat će se radionice na temu koraljarstva, a jedan vrlo zanimljiv dio odvijat će se i pod samim morem. ‘Centar koralja’ je zanimljiv i s aspekta drugačijeg oblika širenja turističke ponude koju će grad Šibenik nuditi na svojim otocima, jer kao dio gradske četvrti ne treba zaboraviti ni otok Krapanj i tradiciju vađenje spužava, a koja će, kao i zlarinski koralji biti kvalitetnije prezentirana, te iako administrativno ne spada pod Šibenik, otok Prvić i muzej ‘Fausta Vrančića’. Sve su to koraci kojima želimo vratiti život na otoke, učiniti ih sastavnim i dobro povezanim dijelovima grada, te ljudima pružiti mogućnost zapošljavanja i kvalitetnijeg života na otocima – navodi Burić.
Da gradska vlast ozbiljno misli ulagati u svoje otoke, razvoj infrastrukture i kvalitete života, svjedoči još jedan projekt o kojemu se u gradskoj upravi intezivno razmišlja.
– Osim ‘Centra koralja’, razvoj Zlarina u skoroj budućnosti vidimo i u pravcu stavljanja u funkciju vila, koje su u stopostotnom vlasništvu Grada, a koje bi se upotrijebile, ne kao klasični domovi za starije i nemoćne, ali svakako za ljepši i ugodniji život u trećoj dobi. Ne treba ni napominjati koliko bi se novih radnih mjesta u jednom takvom objektu otvorilo, i to tijekom cijele godine, a sve opet s ciljem stvarne revitalizacije. Jedan od projekata koji se i u tom pravcu razvija je Međunarodni Intermodal projekt, a u sklopu kojega bi se u Šibeniku uvele komercijalno, ali i ekološki održive linije autobusnog, a u slučaju otoka, i brodskog prijevoza, što bi u praksi značilo češću i bržu komunikaciju, kao uostalom i u svim ostalim dijelovima grada – navodi Burić.
ATRAKTIVNA RONILICA
‘Hrvatski centar koralja’ na Zlarinu otvorio bi se u zgradi Kažerma i Kuća Šare gdje bi bilo okupljalište koraljara, s prostorima za edukaciju i radionicama namijenjih svima koje koraljarstvo zanima i gdje bi se prezentirao proces od vađenja koralja iz mora do načina njegove eksploatacije. Posebna atrakcija za posjetitelje svakako bi bila i već javnosti predstavljena ronilica na daljinsko upravljanje, koja bi snimala koralje na morskom dnu, a slika bi se na monitorima u brodu prezentirala turistima i svim zainteresiranima.
Kratka povijest koralja na Zlarinu
Prvi pisani tragovi o lovu na koralje na Jadranu potječu iz 13. stoljeća, 1412. kao poznati koraljari spominju se Zlarinjani. Oni tada vade koralj i neobrađenog ga prodaju u Napulj te na Siciliji. Nakon pada Mletačke Republike 1797. nadzor nad izlovom koralja kojega je imala Venecija se nastavlja, ali Zlarinjani dobivaju ekskluzivno pravo na izlov koralja. Tako su lovili koralj i prodavali ga do 1955. kada nakon najuspješnijeg lova (475 kg) koji je u bescjenje prodan u Italiji dolazi praktički do propadanja ovog zanimanja na otoku, a ubrzo nakon toga propada i Zadruga nakon neuspješnog lova u Egiptu. Od tada na Zlarinu je koralj obrađivao Viktor Lukin i prodavao u brusioni koralja “Viktor”, a prije par godina je otvoren i Koraljarski centar “Zlarinka”.
