Nježni stihovi, još nježniji tonovi gitare, fingerpicking obrasci sviranja, uz publiku koja budno prati svaki autorovu mimiku i poruku koju želi poslati. To je onaj istinski folk, koji su davno svirali mnogi glazbeni velikani, a Šibenčani su ga mogli čuti na izvrsnom koncertu u gornjem dijelu fenomenalno renoviranog kluba Azimut. Odsvirali su ga i otpjevali kanadski kantautor Gerd Taberner i njegov specijalni gost rodom iz Trsta, Matteo Basta.
Prvi se na binu popeo Talijan s autorskim engleskim pjesmama koje su zvučale prilično evokativno, a njegove glasovne sposobnosti su bile na iznimno visokoj razini. Folk je, inače, doživio svoj ‘revival’ posljednjih nekoliko godina pa su tako na top ljestvicama uredno visoka mjesta zauzimali Mumford and sons, Ben Howard, Noah and the whales, Passenger, The Lumineers… I upravo u toj maniri Basta pjeva i sklada.
U jednom trenutku je čak i kazao kako nikad nije doživio publiku koja ga tako pozorno sluša. Nije to bilo slučajno. Jer, publika je njegovu glazbenu virtuoznost doživjela i doživljavala pa se tako njegov koncert činio kao recital.
Otpjevao je i pjesmu posvećenu svojoj kćeri Nori te se zahvalio na publici koja upija njegove pjesme. Naravno, kakav bi to bio folk kantautor kad ne bi skladao antiratnu pjesmu. Baš poput Boba Dylana ili Joan Baez… Pjesma se zove Enola Gay po avionu koji je bacio atomsku bombu, a zanimljiv je prvi stih koji zapravo govori sve: ‘Enola Gay, you should’ve stayed at home’.
Nakon njega na pozornicu se popeo Gerd Taberner, mladić porijeklom iz Njemačke, kanadski student koji je odustao od studija da bi se posvetio glazbi jer glazba je njegov život. I zaista mu odlično ide. Više je to bio ambijentalni folk rock budući da ga je na gitari, ponekad i presolistički nastrojenoj, pratio njegov kolega. ‘Lead’ gitara, klasični Fender Jazzmaster, koji se dosta koristio u surf rocku, jako dobro se nadopunjavala s folk izričajem.
No, nije čudo da je Taberner prilično popularan na YouTubeu jer je svoju dušu ogolio pred publikom pred kojom se, bilo je vidljivo, dobro osjećao. U jednom trenutku ostao je sam na bini i tu su do izražaja došli njegovi snažni korijeni u folk glazbi šezdesetih godina. Tako je i pokazao da Elvis itekako može dobro zvučati uz nekakav drugi aranžman. Otpjevao je ‘Can’t help falling in love’, a on i publika su se instant zavoljeli.
Svakako, Šibenčani su sinoć slušali izvrstan jednoipolsatni koncert nabijen emocijama uz pomoć šest žica i inspirativnih vokala. Bila je to vrhunska glazba vrijedna skrovitih klubova američkih gradova, a takva je bila i atmosfera; nenametljiva i decentna. I u njoj su Šibenčani itekako uživali. U utorak navečer.
(Fotografije: Zrinka Magazin)
