Vijest da 22. dodjela hrvatske diskografske nagrade Porin (ponovno) ostaje bez kategorije ‘hit godine’ proširila se Lijepom Našom gotovo istom brzinom kojom se internetom šire jutarnji ‘selfiji’ kraljice Balkana, Severine. Dakle, prilično brzo. Bez vijesti o ukidanju spomenute kategorije, vjerojatno bi malo tko u Hrvatskoj uopće i znao da su prije nekoliko dana završene prijave za ovogodišnji Porin.
Naime, spomenuta diskografska nagrada koju je daleke 1994. godine, između svih ostalih imena, pokrenuo i legendarni glazbeni novinar i kritičar, Dražen Vrdoljak, već dugi niz godina ne uživa osobit status kod domaćih glazbenika, a možda još manje i kod publike. Sad kad im je oduzeta jedina mogućnost sudjelovanja u kreiranju liste dobitnika Porinove statue i to baš one u kategoriji ‘hit godine’, cijenjena publika sigurno će u manjem broju pratiti medije ne bi li saznala tko su nominirani, a još će ih manje sjediti pred malim ekranima nervozno iščekujući doznati jesu li upravo njihovi kandidati pobjednici.
ODSTRANJIVANJE TUMORA
Upravni odbor Porina odlučio je o ‘rezanju’ još nekoliko kategorija te ih ove godine brojimo 30 umjesto dosadašnjih 49, ali upravo je ukidanje ove pokrenulo lavinu komentara. Ako se prisjetimo da je prošle godine slavio Marko Perković Thompson, čiju je pjesmu ‘Samo je ljubav tajna dvaju svjetova’ hrvatski narod izabrao kao hit godine, godinu prije toga slavila je Opća opasnost s pjesmom ‘Tvoje ime čuvam ja’, a prethodno je hrvatskom uhu najdraža bila ‘Bižuterija’ Jelene Rozge, daje se naslutiti što Porinovcima toliko smeta da su morali ‘odstraniti’ taj, po njima vjerojatno, tumor među kategorijama. To je taj istočni melos ili hrvatske varijacije na temu, te činjenica da hrvatsko slušateljstvo u najvećem broju u istom – uživa. Ukidanje kategorije zapravo je zakonita metoda, no ona ukazuje na svu ‘raskoš’ demokracije u Hrvatskoj, u sferi nečeg što bi, navodno, trebala biti zvonka radost (s tim da se o ukusima te zvonke radosti ne raspravlja).
– Smatram da ukidanje nagrade Porin za hit godine nije bilo potrebno. Neka se čuje i glas naroda i neka kipić te večeri bude dokaz što se sluša u Hrvatskoj. To što se glazbeni ukus u Hrvata ne sviđa pojedincima koji dodjeljuju tu nagradu, to je već njihov problem – komentirala je radijska voditeljica i odlična poznavateljica glazbenih prilika, Sanja Raičković. I doista, ukidanjem kategorije neće se ukinuti i nečiji glazbeni ukus jer netko je, na kraju krajeva, trošio svoj novac i svoje vrijeme kako bi dao svoj glas glazbeniku/ici za koju smatra da zaslužuje njen ili njegov glas. Postoji netko komu Rozga, Thompson, Severina i njima slični, Porinu različiti nešto znače i to treba poštovati. Micanje kategorije za ‘hit godine’ govori upravo suprotno – nekima ne znače ništa oni koji su spremni izdvojiti svoj novac i svoje vrijeme da bi podržali glazbenika/icu po svom ukusu.
PLATON: KAKVA DRŽAVA, TAKVA GLAZBA
S druge strane, zbog koga se igraju utakmice? Zbog sudaca? Ne, nego zbog publike. I baš kao nogometaši, košarkaši pa i najbogatiji među njima, golferi tako i glazbenici imaju publiku za koju snimaju albume, video – spotove, održavaju koncerte…
– Glazbenici u Hrvatskoj stvaraju glazbu za svoju publiku i ako Porin jednog dana završi u njihovim rukama to je znak da su napravili dobar posao. Osobno ne slušam ni Rozgu ni Severinu i njima slične, no nemam ništa protiv da to jednim djelom bude nekakav glas onih koji slušaju tu vrstu glazbe, sviđalo se to nama ili ne – iskrena je Sanja. Porin je trebao biti pandan američkoj diskografskoj nagradi Grammy i, makar je u svojim prvim godinama uživao status važnog glazbenog priznanja, a držati kip u rukama bila je čast, negdje putem do 21.stoljeća sve to se izgubilo, a sva sličnost s američkim ekvivalentom netragom je nestala.
– Ako je Porin isključivo strukovna nagrada od samog početka, onda nisu trebali nikada ni uvoditi nagradu o kojoj odlučuje publika i dovoditi se u ovakvo (piškit ću-kakit ću) stanje – rezolutno će radijska voditeljica. Ako vam priča o ukinutoj kategoriji ‘hit godine’ izaziva deja-vu, imate pravo. Cijela priča već je viđena i to oko dodjele književne nagrade Kiklop u istoj kategoriji. Sjećate se Nives Celzijus i ‘Gole istine’?! Priča je epilog potražila na sudu jer neki u Lijepoj Našoj imaju i previše slobode u ocjenjivanju ukusa kritične mase i nimalo poštovanja prema istoj. Nadalje, grčki filozof Platon lijepo je zaključio ‘kakva država, takva glazba’. Zadovoljava li Hrvatska sve potrebne uvjete pa da nam i glazba bude bolja?! Baš i ne. E,onda ne daš narodu da glasa. Uopće! Nikad!
